Budeš li vjerno, kao Marija, u srcu čuvao sjećanje na tu ljubav, Bog će te malo pomalo zahvaćati, izgrađivati, ujedinjavati. Neprekidno prihvaćanje njegove ljubavi tvoj je prvi zadatak, budući da si mu posvećen.

Ako je sav tvoj život slobodno i radosno prihvaćanje njegove ljubavi te marljivo i strpljivo traženje njegova lica, "sâm sa Sâmim", bit ćeš pred njim kao pravi sin i u tvom će srcu Duh njegova jedinog Sina vikati: Abba, Oče!

Sada kad si upoznao Boga ili, bolje reći, sada kada je on tebe upoznao, ljubiš li ga, čuvaj njegovu Riječ i Otac će te ljubiti i Presveto Trojstvo će doći k tebi i kod tebe se nastaniti.

Moći ćeš tada reći da ne živiš više ti, nego da Bog živi u tebi, i bit ćeš živo svetohranište njegove prisutnosti. Istinski posvećen. Jer ovaj hram je svet, a taj hram si ti.

Sve što će ti u tvom monaškom životu valjati činiti, služit će da te dovede k tom cilju. Bog, koji je proždirući Oganj, hoće te svega spaliti u svojoj Ljubavi. Neka ove riječi, koje ti danas Gospodin govori, ostanu u tvom srcu. Čini to i živjet ćeš.

Ljubi svoju braću.

Slijedi put ljubavi po uzoru na Krista. Ne možeš, naime, tvrditi da ljubiš Boga koga ne vidiš ako ne ljubiš brata ili sestru kraj sebe.

Budući da je ljubav punina Zakona, zahtjevnost bratske ljubavi odsada je sažetak svega tvojega monaškog života, jednako kao što je sažetak Zakona i Proroka. U svakom tenutku preispituj se koliko ljubiš, jer će ti se suditi po ljubavi.

Budući da ćemo u nebu jedino, vječno, potpuno ljubiti i budući da monah želi predusresi Kraljevstvo; budući da je Bog ljubav, kao što nam je to Isus dokazao, i budući da monah želi nasljedovati Krista; budući da je prva zapovijed ljubiti, i budući da je monah poslušan Bogu vršeći njegovu Volju; ljubi bez prestanka, napodijeljeno i bez mrmljanja. Neka Gospodin učini da rasteš i obiluješ u ljubavi prema svima.

Jednom zauvijek dano ti je sljedeće kratko pravilo:

Ljubi i čini što hoćeš.

Šutiš li, šuti iz ljubavi.

Govoriš li, govori iz ljubavi.

Ispravljaš li, ispravljaj iz ljubavi.

Opraštaš li, opraštaj iz ljubvi.

Imaj u dnu srca korijen ljubavi.

Iz tog korijena može izaći samo dobro.

Dopusti u međuvremenu priznati da je tvoja spontanost neiskrena. Jasno uvidi da je dno tvoga biće egocentrično, sebično, ljubomorno, agresivno, lukavo, i da u njemu đavao, tužitelj tvoje braće, neprestano traži koga da proždre, sijući kukolj u noći.

Da bi se otvorio ljubavi morat ćeš se, dakle, neprestano otimati ne-ljubavi. Bez toga prvog preduvjeta poniznosti i obraćenja nikad nećeš znati ljubiti.

To ćeš bolje ljubiti braću što bolje budeš znao ljubiti sebe samog.

Ako si ujedinjen u sebi, bit ćeš oruđe jedinstva; ako si pomiren sa sobom, pomirivat ćeš druge. Ljubi sebe ponizno i ponosno, ljubavlju kojom te Bog ljubi i, polazeći od toga, ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. To je drugi preduvjet za ljubav prema bližnjemu.

Ljubi se sve do samozaborava.

Postoji ljubav koja prima, ljubav koja dijeli, ljubav koja daje i koja se daje, i konačno, ljubav koja se žrtvuje. Kao monaha ili monahinju Bog te upravo tu čeka. Budeš li jednoga dana mogao reći da više ne tražiš samoga sebe, živjet ćeš najsretniji mogući život i ljubav će Božja postati vidljiva kroz tebe. To je treći preduvjet za ljubav prema drugima.

Svakog dana traži od Boga da ti u srce ulije ljubav prema braći i da u njihovo srce stavi ljubav za tebe. Bog ne može ništa odbiti zajednici koja tako moli, jer njegova je volja da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas.

Tamo gdje nema ljubavi, unesi ljubav i ubrat ćeš ljubav. Osjetljivost je najgori neprijatelj ljubavi, a poniznost njezina najbolja saveznica. U sukobu budi dovoljno inteligentan i svet da prvi odustaneš i nikad nemoj izgubiti duboko jedninstvo s braćom prepirući se oko sitnica. Možeš imati pravo razljutiti se, ali tvoj je zadatak da ne dopustiš da sunce zađe nad tvojom srdžbom. Svakoga dana čvrsto odluči moliti za svoju braću. Moli da ljubiš i ljubi moleći, i milost njegove ljubavi moći će se dogoditi.

Primi poziv na bratsko ljubav kao otvaranje jednome velikom otajstvu, jer ćeš po njoj ući u samo Božje biće. Gdje je ljubav, tamo je Bog. Tako, zajedno sa svojom braćom, Bogu darivaš tijelo, izražavaš njegovu prisutnost, označuješ njegovo djelovanje. Neka cijela tvoja zajednica na taj način bude objava njegove Ljubavi.

Da bi ovu ljubav izrazio na djelu, dijelit ćeš je. Dijelit ćeš vrijeme, stol, krov, plaću i dobra. Ne čuvaj ništa za sebe da bi jednoga dana, kao Krist, bio bogat svime onime što si dao. Uzmogni svakom članu zajednice i ti reći: sve moje tvoje je.

Tvoj hod prema Kristu nije usamljena, nego zajednička pustolovina. Ta zajednička založenost poziva te, dakle, na međusobno slušanje, na uzajamno bodrenje, na bratsko obraćenje u solidarnosti istoga dara.

Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti Kristov Zakon. U svoj poniznosti, blagosti i strpljivosti, podnosite jedni druge s ljubavlju.

Ti, dakle, ulaziš u zajednicu da bi sve dijelio, od sitnica pa sve do bitnog angažmana, te na taj način zajedno s braćom tvorio živo tijelo Sina Jedinorođenoga, bivaljući tako "mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugome". Ako to hoćeš i to živiš, radost darivanja u tebi će potpuno izbisati sjećanje na sve žrtve.

S braćom i sestrama, obdarenima različitim darovima po milosti koja im je iskazana, teži graditi jedinstvo, poštujući različitosti. No nemoj nikada zaboraviti da je uspon k jedinstvu mukotrpan, a silazak prema različitostima lagan. Tek polazeći o čvrstog jedinstva pronaći ćeš istinske različitosti.

Da jedinstvo ne bi bila neodređena mješavina različitosti, ili tek puka pokornost disciplini, a različitost samo sebični individualizam ili čudna maštarija, moli Presveto Trojstvo da ti otkrije tajnu svoje Jednine u Množini.

Neka jedinstvo tvoga Bratstva izražava uzajamnu ljubav.

Neka potvrđena osobnost svakog od tvoje braće izražava preuzetu slobodu. Moliš li, učiš li ili radiš, raduj se zbog rada, učenja ili molitve drugoga za tebe. "Sve to djeluje jedan te isti Duh, dijeleći svakome napose kako hoće."

Da bi naučio ljubiti; budi proziran.

Dopusi drugima da te upoznaju i teži upoznati druge. Poznavanje nužno otvara prema ljubavi. Otvaranjem srca, ponašanja i misli najbolje ćeš naučiti suglasiti se s braćom i osujetiti zamke Zloga. Ne treba se dati nasamariti od Sotone. Ne ignoriraj njegove namjere. Onaj tko djeluje u istini, dolazi k svjetlu.

Budi dovoljno ponizan dopustiti da te se gleda u istini i dovoljno milosrdan da vidiš ne osuđujući. Uz cijenu toga dvostrukog napora, vidjet ćeš kako je dobro i milo živjeti zajedno kao braća.

Neka ogovaranja, gunđanja i ljubomore zauvijek budu izbačeni iz tvojih usta i tvoga srca. "Izbjegavaj sitničave prepirke među braćom; ništa ne razdvaja tako kao neprestane rasprave o svemu i svačemu. Znaj ih, ako je potrebno, zaustaviti. Odbij slušati bilo kakva podmetanja ovom ili onom bratu. Budi kvasac jedinstva." "Tko potajno ocrnjuje svoga bližnjega, njega ću ušutkati... Nema mjesta u mojoj kući za tvorca prijevara."

Nikada ništa ne reci i ne slušaj o odsutnom bratu što mu ti sâm nisi već rekao ili mu ne bi bio spreman reći sasvim otvoreno.

I moli da cijelo tvoje Monaško bratstvo bude prozirno za prisutnost Riječi kao ognjište svjetla i živa ikona Trojstva.

Nikad se ne umori opraštati, da se ne bi izložio đavlu. Iz sveg srca, spontano, budi milosrdan i pun suosjećanja. Gospodin ti je praštao tijekom cijeloga dana; u tišini svoje duše čini isto, neumorno i od sveg srca.

Ako konkretno na ovoga ili onoga brata imaš kakvu pritužbu, idi i bez odlaganja pomiri se s njim u četiri oka kroz uzajamno praštanje; ako to nije dovoljno, povjeri ga prioru koji će s tobom razmotriti kako postupiti i pomiriti te s bratom; ako ni to nije dovoljno, učini to u nazočnosti nekoliko braće; zatim progovori zajednici: neka se svi zajedno tada povjere milosrđu Božjem i sudu Duha Svetoga.

Ako netko ne bi htio duboko ljubiti i opraštati, neka ne ulazi i ne ostane u monaškom životu.

U slobodi svoje savjesti, i uz suglasnost priora, primaj milost sakramenta pomirenja kod svog ispovjednika. Ne možeš napredovati na putu savršenstva bez podrške duhovnog oca.

Svakog tjedna s braćom, pred Bogom, živi milost uzajamnog opraštanja u skladu s riječju apostola koji nas poziva da ispovijedamo naše grijehe jedni drugima. To uzajamno opraštanje ujedinit će Bratstvo i svakome će pomagati da raste u svjetlu i istini.

Svaki put kada ti se ukaže prilika, zajedno s braćom prihvati bratske opomene i savjete koji će ti donijeti milost ohrabrenja i biti poziv na obraćenje.

Nemoj se zadovoljiti time da se nazivaš bratom sviju: budi također svakome prijatelj. Svakog brata učini svojim prijateljem i nikog ne isključuj ili ne smatraj samo svojim prijateljem. Na to nas Krist poziva, ne zovući nas više svojim slugama nego prijateljima. Istinsko prijateljstvo omogućuje rast, oslobađa, dinamizira i potiče na razvoj. Isuviše naravno i isključivo prijateljstvo, naprotiv, umanjuje, dijeli, otežava i usporava. Neguj ono prvo i strogo se čuvaj ovoga drugog.

Ponad svega živi ZAJEDNIŠTVO. Ono je izvor iz kojeg crpimo, izabrani za njega prije postanka svijeta, i krajnji cilj poziva koji nas je sabrao u jedno Tijelo. Jedinstvo karizmi neka usred ovoga razdijeljenoga svijeta izgrađuje sklad jednoga svetog hrama i neka različitost udova tvori cjelinu jedinstvenoga Tijela. Zaogrnut ljubavlju, uz koju se veže savršenost, bit ćeš, dakle, zajedno sa svojom braćom, u srcu gradova, blaženi znak bratskoga zajedništva i, po njemu, čisti odraz Božji. To je slava koju ti je dao u dio.

Po tom znaku neka nas svijet, u kojem jesmo i kojem više ne pripadamo, prepozna kao Božje učenike: po ljubavi koju ćemo imati jedni za druge.