opmlmanager.com - Mobile browsing

SAMOODRICANJE I SVLADAVANJE SVAKE POŽUDE
8 Feb 2007

1.Sinko, nećeš steći pravu slobodu, ako se sasvim ne odrekneš sama sebe.
2.Sebičnjaci i sebeljupci, lakomci, radoznalci, lutalice, svi su oni robovi koji vazda traže neobično i ugodno, a ne Isusa Krista; no to što snuju i kuju često ne može opstati.
3.Sve će, naime, propasti, što nije niknulo od Boga.
4.Zapamti ovu kratku i svršenu riječ: Ostavi sve i sve ćeš naći; ostavi požudu i naći ćeš mir.
5.Primi to k srcu i, kad ispuniš, sve ćeš razumjeti.
6.– Gospodine, nije to posao od jednog dana ni dječja igra; naprotiv, u to malo riječi sadržana je sva redovnička savršenost.
7.Sinko, kad čuješ za put savršenih, ne smiješ se odmah odvratiti i uplaštiti, nego te upravo to treba potaknuti na uzvišeniji život ili da ga u najmanju ruku svim srcem želiš.
8.O, kad bi bio takav i kad bi postigao da ne budeš sebeljubiv, nego sasvim na raspolaganju meni i onomu koga sam preda te stavio, Ocu. Tada bi mi bio vrlo drag i sav bi tvoj život tekao u radosti i miru.
9.Još se mnogočega moraš ostaviti, i ako se u svemu potpuno ne predaš meni, nećeš postići što želiš.
10.“Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš”, to jest nebesku mudrost koja prezire sve što je nisko.
11.Zapostavi svaku zemaljsku mudrost i želju da se dopadneš ljudima i sebi.
12.Želim reći, odaberi za sebe što je u manjoj cijeni, umjesto stvari koje su po ljudskom mišljenju dragocjenije i uzvišenije.
13.Prava je nebeska mudrost, naoko, prezrena i neugledna, gotovo zaboravljena: o sebi ne misli visoko niti traži da je cijene na zemlji. Mnogi je ustima razglašuju, ali žive sasvim drukčije. Pa ipak, ona je dragocjeni biser, mnogima skriven.
__________________
2. Usp. 2 Tim 3,2; Fil 2,21; 10. Usp. Otk 3,18; 13. Rim 12,16; Mt 13,46.

O NESTALNOSTI SRCA I O BOGU, NAŠEM KONAČNOM CILJU
8 Feb 2007

1. Sinko, ne vjeruj svojim trenutnim nagnućima: brzo će se promijeniti!
2. Dokle god živiš, podložan si promjeni i mimo svoje volje. Časkom si radostan, časkom žalostan, časkom smiren, časkom smeten; sad si pobožan, sad nepobožan, sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad lakouman.
3. Ali ovu promjenjivost nadvisuje razborit i produhovljen čovjek. On se ne osvrće na svoje osjećaje ni na vetar nestalnosti, s koje god strane dolazio, već se čitavim svojim duhom upinje postići pravi i najvredniji cilj.
4. I može ostati takav, nepokolebljiv, bude li bezazleno oko njegove nakane, unatoč svim mogućim zbivanjima, neprestano upereno na mene.
5. A koliko je oko nakane čistije, toliko se sigurnije hodi kroz svakojake oluje.
6. Samo, kod mnogih je oko čiste nakane potamnjelo.
7. Učas se, naime, okrene za nekom usputnom nasladom i malokad je netko sasvim slobodan od ljage vlastita sebeljublja.
8. Tako su ono Židovi došli u Betaniju k Marti i Mariji “ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara”.
9. Treba, dakle, očistiti oko nakane da bude bezazleno i pošteno i uperiti ga, ponad svega vidljivoga, na mene.
__________________
2. Usp. Rim 8,20; 4. Usp. Mt 6,22; Lk 11,34; 8. Iv 11,19, 12,9.

BOŽJEM LJUBITELJU BOG JE IZNAD SVEGA I U SVEMU
8 Feb 2007

1. Evo, Bože moj i sve moje!
2. Što bih više i koju bih više sreću mogao poželjeti?
3. O, ugodne li i slatke riječi! Ali za onoga koji ljubi Riječ, a ne svijet i ono što je u njemu.
4. Bože moj i sve moje!
5. Umnom dostaje jednom reći, a zaljubljenom je ugodno mnogo puta ponavljati.
6. Doista, kad si ti prisutan, sve je ugodno; kad si odsutan, sve je odvratno.
7. Ti umiruješ srce i donosiš velik spokoj i blagdansku radost.
8. Po tvojem nadahnuću o svemu dobro mislimo i u svemu te hvalimo. Bez tebe nam ništa ne može trajno omiliti.
9. A da išta postane drago i ugodno, potreban je dar tvoje milosti i začin tvoje mudrosti.
10. Komu ti godiš, što mu neće goditi?
11. A komu ne godiš, može li mu išta goditi?
12. Ali mudrima ovoga svijeta i onima kojima godi tjelesnost, nedostaje tvoje mudrosti, jer se u prvome krije ponajviše ispraznost, a u drugome smrtnost.
13. Oni pak koji te slijede prezirući svijet i mrtveći tijelo, mogu se smatrati istinski mudrima jer se od ispraznosti propinju k istini, a od tijela k duhu.
14. Njima Bog godi; i što god se nalazi u stvorenjima, prinose na hvalu svojem Stvoritelju.
15. A različita je, i to vrlo različita ona ugoda što nam je pružaju Stvoritelj i stvorenje, vječnost i vremenitost, svjetlost nestvorena i svjetlost dobivena.
16. O vječna Svjetlosti, koja nadilaziš sve stvorene svjetlosti, sijevni munjom s visine i prožni svu nutrinu mojega srca.
17. Očisti, razveseli, prosvijetli i poživi moj duh i njegove moći, da uz tebe prionem u radosnu zanosu.
18. O, kad će doći taj blaženi željeni život, da me nasitiš svojom prisutnošću i budeš mi sve u svemu!
19. Dokle god to ne steknem, ni radost mi neće biti potpuna.
20. Na žalost, još uvijek u meni živi stari čovjek, nije sasvim raspet, nije potpuno umro.
21. Još se uporno bori protiv duha, potiče nutarnje borbe i ne dopušta da kraljevstvo duše miruje.
22. No ti koji “zapovijedaš bučnom moru” i “obuzdavaš silu valova njegovih”, ustani, pomozi mi!
23. “Rasprši narode koji se ratu vesele”, satri ih snagom svojom!
24. Pokaži, molim te, veličinu svoju, neka se proslavi tvoja desnica, jer nema za me druge nade ni utočišta, osim u tebi, Gospodine Bože moj!
__________________
1. 1 Kor 15,28; 3. Iv 2,15; 12. Usp. Jer 8,8-9; 1 Kor 1,19; Rim 8,5; 16. Ps 144,6; 18. 1 Kor 15,28; 20. Usp. Rim 6,1-11; 21. Gal 5,17; 22. Ps 89,10; 44, 26; 23. Ps 68,31; 24. Sir 17,7; Ps 31,1.4.

U OVOME ŽIVOTU NEMA SIGURNOSTI OD NAPASTI
8 Feb 2007

1. Sinko, nikada nisi siguran u ovome životu, nego, dokle god živiš, uvijek ti je potrebno duhovno oružje.
2. Boraviš među neprijateljima, napadaju te “zdesna i slijeva”.
3. Ne budeš li se, stoga, sa svih strana branio štitom ustrajnosti, nećeš dugo biti bez rana.
4. Povrh toga, ne utvrdiš li se u meni svim srcem, s istinskom voljom sve pretrpjeti poradi mene, nećeš dugo moći izdržati tu žestinu niti osvojiti palmu blaženikâ.
5. Moraš, dakle, sve podnostiti muški i jakom se rukom suprostaviti napadajima.
6. Pobjednik, naime, dobiva manu nebesku, mlitavcu ostaje velika bijeda.
7. Ako u ovome životu tražiš počinak, kako ćeš onda doći do vječnog počinka?
8. Ne pripravljaj se na veliki počinak, nego na veliku mukotrpnost.
9. Traži istinski mir, ali ne na zemlji, nego na nebesima, ne u ljudima i u drugim stvorenjima, nego samo u Bogu.
10. Iz ljubavi prema Bogu moraš sve rado podnijeti: napore i boli, napasti i zlostavljanja, tjeskobe i obveze, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, poniženja, sramoćenja, prigovore i prezir.
11. To pomaže kreposti, to kali Kristova borca, to savija nebesku krunu.
12. Za kratki napor ja ću mu uzvratiti vječnom nagradom i za prolaznu sramotu beskrajnom slavom.
13. Misliš li da ćeš u svako vrijeme, kad god ti se prohtije, imati duhovne utjehe?
14. To nisu imali ni moji sveci, nego, naprotiv, mnoge poteškoće i različite kušnje i velike suhoće.
15. No sve su to strpljivo podnosili i više se pouzdavali u Boga nego u sebe, svjesni da “sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi”.
16. Zar ti odmah želiš imati, ono što su mnogi postigli tek nakon mnogih suza i velikih napora?
17. “U Gospodina se uzdaj, ojunači se”, skupi snagu. Ne očajavaj, ne odstupaj, nego odlučno založi dušu i tijelo za slavu Božju.
18. Ja ću ti uzvratiti preobilno; ja ću biti uza te u svakoj nevolji.
__________________
2. 2 Kor 6,7; 6. Usp. Otk 2,17; 14. Jak 1,2; 15. Rim 8,18; 17. Ps 26,14; 18. Usp. Ps 91,15.

PROTIV ISPRAZNIH LJUDSKIH SUDOVA
8 Feb 2007

1. Sinko, srcem svojim čvrsto se osloni na Gospodina, i kad ti savjest svjedoči da si čisti i nevin, ne boj se ljudskoga suda.
2. Dobro je i blaženo trpjeti. Poniznu srcu, koje se više uzda u Boga nego u sebe, neće to biti teško.
3. Mnogi mnogo govore i zato im je malo vjerovati.
4. Ali i svima ugoditi – nije moguće.
5. Premda je Pavao nastojao svima ugoditi u Gospodinu i svima biti sve, ipak nije nimalo držao do ljudskoga suda.
6. Koliko je bilo do njega i koliko je mogao, predano se trudio na izgradnji i spasenju drugih, ali nije mogao izbjeći da ga drugi katkad ne osude i ne prezru.
7. Stoga je sve povjerio Bogu, kojemu je sve znano, a protiv zlih se jezika, koji su smišljali laži i ispraznosti i bezobzirne podvale, borio strpljivošću i poniznošću.
8. Ipak bi kadšto i odgovorio da se slabi – s njegove šutnje – ne bi sablaznili.
9. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka?
10. Danas jest, a sutra mu više ni traga.
11. Boga se boj pa se nećeš plašiti ljudskih prijetnji.
12. Što ti tko može riječima ili pogrdama?
13. Više škodi sebi nego tebi; i od suda Božjega neće pobjeći pa tko god bio.
14. Ti imaj Boga pred očima i nemoj se prepirati žučljivim riječima.
15. Pa ako ti se čini da si za koji čas klonuo i da trpiš sramotu koju nisi zaslužio, ne ljudi se bzog toga i ne smanjuj svoju krunu nestrpljivošću, već radije okreni pogled svoj k meni na nebo! Kadar sam te oteti svakoj sramoti i nepravdi, a svakomu vratiti po njegovim djelima.
__________________
2. Usp. 2 Kor 1,9; 5. 1 Kor 10,33; 9,22, 4,3; 7. Ps 63,12; 9. Iz 51,12; 10. Usp. 1 Mak 2,63; 11. Prop 12,13; Sir 34,16; 13. Usp. Rim 2,3; 15. Usp. Mt 16,27; Rim 2,6.

O ČISTOM I POTPUNOM SAMOODRICANJU DA BISMO POSTIGLI SLOBODU SRCA
8 Feb 2007

1. Sinko, ostavi sebe i naći ćeš mene.
2. Nemoj izbirati i ništa svojatati i uvijek ćeš biti na dobitku.
3. Naime, čim se odrekneš sebe i to ne porekneš, veća će ti milost doteći.
4. – Gospodine, koliko mi se puta odricati i u čemu to sebe moram ostaviti?
5. Uvijek i u svaki čas, i u malim i u velikim stvarima.
6. Ništa ne izuzimam, nego želim da se lišiš svega.
7. Kako ćeš, inače, moći biti moj i ja tvoj, ako se izvana i iznutra ne oslobodiš svake samovolje?
8. Što to brže učiniš, bolje za tebe; što potpunije i iskrenije, to ćeš mi biti miliji i na većem dobitku.
9. Neki se odriču, ali uz neki pridržaj.
10. Ne pouzdaju se sasvim u Boga pa nešto predvide i za sebe.
11. Neki pak spočetka sve predaju, ali kasnije, kad se ustoboči napast, vraćaju se na svoje. Stoga vrlo malo napreduju u kreposti.
12. Ovi neće doći do istinske slobode čistoga srca ni do milosti ugodna prijateljevanja sa mnom, osim po prethodnom, potpunom samoodricanju i svakodnevnom žrtvovanju, jer bez toga nema niti će biti plodonosnog sjedinjenja sa mnom.
13. Bezbroj sam ti puta rekao i opet ti kažem: ostavi sebe, odreci se, i uživat ćeš veliki nutarnji mir.
14. Podaj sve za sve, ništa ne izuzimaj, ništa ne traži natrag, na mene se osloni potpuno i bez dvojbe – i imat ćeš me; bit ćeš slobodna srca i tama te neće zasjeniti.
15. To se upni, to moli, to žudi, da se možeš otresti svega što je tvoje te lišen svega, nasljedovati Isusa u siromaštvu; sebi umrijeti, a meni zauvijek živjeti.
16. Tada će nestati sve isprazne utvare, zle smutnje i suvišne brige.
17. Tada će odstupiti i prekomjerni strah, a neuredna ljubav umrijeti.
__________________
14. Usp. Ps 138,2.

O DOBRU UPRAVLJANJU VANJSKIM POSLOVIMA I UTJECANJU K BOGU U POGIBELJIMA
8 Feb 2007

1. Sinko, pomno moraš nastojati oko toga da pri svakom izvanjskom nastupu ili poslu, gdje god to bilo, u svojoj nutrini ostaneš slobodan i svoj gospodar; i da sve bude pod tobom, a ti ni pod čim; da svojim djelima budeš gospodar i upravitelj, a ne sluga i najamnik; štoviše, da budeš poput oslobođenog i pravog hebreja, koji sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje: koja, zagledana u vječnost, nadilaze sadašnjost, koja lijevim okom pogledaju prolazno, a desnim nebesko; njih ne privlače vremenite stvari da bi se prilijepili uz njih, već ih prigrljuju za uspjelije služenje, baš kako su i određene od Boga i od vrhovnog Tvorca, koji u svojemu stvoriteljskom djelu nije ostavio ništa neuređeno.
2. Ako kod svakog događaja ne ostaneš samo na vanjskom prividu i ako ga ne promatraš samo naizvan, tjelesnim okom ili uhom, već u svakoj prilici kao Mojsije uđeš u šator upitati Gospodina, nerijetko ćeš dobiti odgovor i vratiti se poučen o mnogim sadašnjim i budućim stvarima.
3. Mojsije se, naime, uvijek navraćao u šator da riješi sumnje i pitanja, a molitvom je vapio za pomoć da otkloni ljudske pogibli i nepravde.
4. Tako i ti moraš pribjeći u skrovište srca i što revnije moliti Božju pomoć.
5. Zato su, naime, kako čitamo, Jošua i sinovi Izraelovi bili prevareni od Gibeonaca, jer nisu najprije upitali Gospodina, nego su se, odveć lakovjerni, dali zavesti slatkim riječima i lažnom pobožnošću.
__________________
1. Usp. Kol 1,12; Rim 8,21; 5. Jš 9,14.

NEKA ČOVJEK NE BUDE PRENAGAO U POSLOVIMA
8 Feb 2007

1. Sinko, povjeri mi uvijek svoj posao. Ja ću njime na vrijeme ravnati kako valja.
2. Iščekuj moju naredbu i po njoj ćeš postići napredak.
3. – Gospodine, s veseljem ti povjeravam sve svoje poslove, jer malo je napretka od mojeg umovanja.
4. Kamo sreće kad se ne bih toliko vezao za budućnost, nego se bez skanjivanja dao tebi na raspolaganje!
5. Sinko, često se čovjek s velikim žarom zauzima za stvar koju želi, a čim je postigne, promijeni mišljanje. Želje se, naime, ne zadrže dugo na istoj stvari, već nas gone sad na jedno, sad na drugo.
6. Zato nije sitnica odricati se sitnicâ.
7. Istinski je čovjekov napredak u samoodricanju; i takav je čovjek vrlo slobodan i stalan.
8. No stari neprijatelj, protivnik svakomu dobru, ne prestaje napastovati. Danonoćno postavlja opasne zasjede ne bi li koga neoprezna uspio strmoglaviti u zamku obmane.
9. “Bdijte i molite”, kaže Gospodin, “da ne padnete u napast!”
__________________
8. Usp. 1 Pt 5,8; 9. Mt 26,41.

PO SEBI ČOVJEK NEMA NIŠTA DOBRA I NIČIM SE NE MOŽE HVALITI
8 Feb 2007

1. Gospodine, “što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš”?
2. Čime je čovjek zaslužio da mu daješ svoju milost?
3. Gospodine, kako se smijem požaliti ako me ostaviš, ili, s kojim ti pravom mogu prigovoriti ako ne učiniš što tražim?
4. Zaista, kad zbiljski razmislim,mogu reći samo ovo: Gospodine, ništa sam, od mene ništa dobro, naprotiv, u svemu malakšem i uvijek naginjem ništavilu.
5. I ako me ti ne podupreš i u nutrini ne poučiš, ostat ću sasvim mlak i ravnodušan.
6. A ti si, Gospodine, “uvijek isti” i “ostaješ dovijeka” dobar, pravedan i svet, sve vodiš dobro, pravedno i sveto te upravljaš mudro.
7. A ja, koji sam skloniji nazatku nego napretku, nisam stalan ni u jednom stanju, jer “sedam vremena” prođe nada mnom.
8. Ipak, učas biva bolje, čim se tebi svidi i pružiš nada mnom ruku pomoćnicu, jer samo ti možeš pomoći bez ljudske pomoći i toliko me utvrditi, da se moje lice više svako malo ne mijenja, već da mi se srce samo tebi okrene i otpočine.
9. Stoga, kad bih umio odbaciti svaku ljudsku utjehu – bilo zato da postanem pobožniji bilo da sam te iz nevolje prisiljen potražiti (jer nema čovjeka koji bi me utješio) – tada bih se zaista s pravom mogao nadati tvojoj milosti i klicati zbog dara nove utjehe.
10. Hvala ti! Od tebe je sve što god mi dobro uspije.
11. Ja sam, naprotiv, ispraznosti i “ništa pred tobom”, čovjek nestalan i krhak.
12. Čime se mogu podičiti ili zašto poželjeti da me cijene?
13. Zbog toga što sam ništa? To bi tek bila ispraznost!
14. Zaista, isprazna je slava zla kuga, najveća samoobmana, jer nas odvraća od prave slave i lišava nebeske milosti.
15. Naime, dok se čovjek dopada samome sebi, gadi se tebi; dok žudi za ljudskom slavom, gubi istinske kreposti.
16. A prava je slava i sveto veselje dičiti se tobom, a ne sobom; radovati se tvojem imenu, a ne vlastitoj vrlini, i ne uživati ni u jenom stvorenju, osim radi tebe.
17. Hvaljeno bilo ime tvoje, a ne moje; blagoslovljeno bilo sveto ime tvoje, a ne moje. A od ljudskih hvala ništa meni ne pripalo!
18. Ti si moja slava, ti si radost mojega srca.
19. U tebi ću se slaviti i cijeli dan klicati:”a samim se sobom neću hvaliti, osim slabostima svojim”.
20. Neka Židovi traže slavu jedni od drugih; ja ću tražiti onu koja dolazi od Boga jedinoga.
21. Sva ljudska slava, sva vremenita čast, sva svjetska važnost, uspoređena s tvojom vječnom slavom, ispraznost je i ludost.
22. Istino moja, milosrđe moje, Bože moj, blaženo Trojstvo, tebi jedinome neka je hvala, moć, čast i slava u beskrajne vijeke vjekova!
__________________
1. Ps 8,5; 3. Usp. Post 44,16; 6. Ps 102,28.13; Mudr 12,15; 7. Usp. Dn 4,13; 8. 1 Sam 1,18; 11. Usp. Ps 39,6-7; 17. Ps 113,2; 18. Ps 3,4; 119,111; 19. Usp. Ps 89,17; 2 Kor 12,5; 20. Usp. Iv 5,44; 22. Ps 59,18; usp. 1 Tim 1,17.

NE VALJA MIR GRADITI NA LJUDIMA
8 Feb 2007

1. Sinko, temeljiš li svoj mir na osobi s kojom te vežu zajednički osjećaji ili život, ostat ćeš nestalan i nemiran.
2. No, ako se usidriš u uvijek živoj i trajnoj Istini, neće te ožalostiti odlazak ili smrt prijatelja.
3. Na meni se mora temeljiti ljubav prama prijatelju i radi mene valja ljubiti svakoga u kome god otkriješ da je dobar ili prijatelj ili posebno drag u ovome životu.
4. Prijateljstvo bez mene niti vrijedi niti je duga vijeka, i nema isitinske i čiste ljubavi ako je ja ne povezujem.
5. U nagnućima spram dragih osoba moraš tako sobom vladati da bi, koliko je do tebe, želio biti i bez prijateljevanja s ljudima.
6. Čovjek se toliko više približava Bogu koliko se više udaljuje od svake zemaljske utjehe.
7. I toliko se više uzdiže k Bogu koliko dublje ulazi u sebe i što manje drži do sebe.
8. Tko sam sebi pripisuje bilo kakvo dobro, priječi sebi dolazak Božje milosti; jer milost Duha Svetoga uvijek traži ponizno srce.
9. Kad bi znao sebe sasvim poništiti i odreći se ljubavi prema svakom stvorenju, tada bih te morao obasuti velikom milošću.
10. Dok se ti okrećeš za stvorenjima, gubiš s vida Stvoritelja.
11. Navikavaj se u svemu svladavati – radi Stvoritelja, tada ćeš uspješno doprijeti do božanske spoznaje.
12. Koliko god nešto bilo sićušno, ako se ljubi i traži na neuredan način, odvraća od najvišeg Dobra i rađa grijehom.
__________________
2. Heb 7,24-25; 8. Usp. 1 Pt 5,5.

PROTIV ISPRAZNOG I SVJETOVNOG ZNANJA
8 Feb 2007

1. Sinko, neka te ne zbunjuju lijepi ljudski izričaji. “Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u krepostima.”
2. Pripazi na moje riječi! One zažaruju srce i rasvjetljuju duh, vode k skrušenju i donose raznovrsnu utjehu.
3. Nikada ne čitaj knjigu da bi te ljudi smatrali učenijim ili mudrijim. Naprotiv, trudi se iskorijeniti pogreške! To će ti koristiti više od poznavanja mnogih teških pitanja.
4. Nakon što si mnogo pročitao i saznao, uvijek se treba vratiti na jedan jedini početak.
5. Ja sam onaj koji čovjeka učim znanju, a i malenima pružam jasniju spoznaju nego što ih može naučiti čovjek.
6. Onaj kome govorim, brzo će postati mudar i vrlo napredovati u duhu.
7. Jao onima koji neprestano ljude ispituju o novostima, a malo haju kako će meni služiti.
8. Doći će vrijeme kada će se pojaviti Krist, Učitelj nad učiteljima, Gospodar anđelima, da sasluša svačije znanje i svakome ispita savjest. “I u to vrijeme pretražit ću Jeruzalem sa zubljama” i izaći će na vidjelo sve što je skrivala tama, a umuknut će naklapanja jezika.
9. Ja poniznu dušu začas toliko uzdignem da smisao vječnih istina shvati bolje od nekoga tko je deset godina učio školu.
10. Ja učim bez buke riječi, bez zbrke pojmova, bez hlepnje za čašću, bez prepirke oko dokaza.
11. Ja učim zemaljsko prezirati, sadašnje malo cijeniti, vječno tražiti, beskrajno kušati, časti izbjegavati, smutnje podnostiti, svu nadu polagati u mene, ništa, osim mene, ne željeti i nadasve me žarko ljubiti.
12. Jer onaj koji je mene najiskrenije ljubio, božanske je stvari naučio i o divotama svjedočio.
13. Više je napredovao odricanjem od svega nego istraživanjem oštroumnih pitanja.
14. Jednima govorim općenito, drugima misaono.
15. Nekima se objavljujem ljupko, u znakovima i slikama; nekima pak otajstva otkrivam velikim bljeskom.
16. U knjigama su ista slova, ali iz njih svi ne nauče isto, jer u duši sam ja učitelj istine, istraživatelj srca, čitalac misli, pokretač čina, dijeleći svakome napose kako mi se čini pravo.
__________________
1. 1 Kor 4,20; 5. Usp. Ps 94,10; 119,130; 8. Sef 1,12; 1 Kor 4,5; 15. Usp. Dn 2, 28; 16 1 Ljet 28,9; 1 Kor 12,11.

NE TREBA SVIMA VJEROVATI, A U RIJEČI SE LAKO ZGRIJEŠI
8 Feb 2007

1. Pomozi mi, Gospodine, u nevolji, “jer ljudska je pomoć ništavna”!
2. Koliko puta nisam našao vjere ondje gdje sam je mislio naći!
3. I koliko sam je puta našao ondje gdje sam je najmanje očekivao.
4. Isprazno je uzdati se u ljude; spas pravednicima dolazi od tebe, Bože.
5. Blagoslovljen budi, Gospodine Bože, u svemu što nam se dogodi.
6. Slabi smo i nestalni, brzo se prevarimo ili promijenimo.
7. Koji se čovjek uspijeva tako oprezno i promišljeno čuvati u svemu, a da se katkad ne prevari ili upadne u nepriliku?
8. No onaj tko se u tebe, Gospodine, uzda i traži te iskrena srca, neće tako lako pasti.
9. Pa ako i upadne u neku nevolju, zapleo se bilo kako u to prije ćeš ga izbaviti i utješiti jer ti ne ostavljaš nikoga tko se u tebe do kraja pouzdaje.
10. Malo je pouzdanih prijatelja koji će ustrajati u svakoj prijateljevoj stisci.
11. Ti, Gospodine, ti si jedini od svih najvjerniji, i takovoga, osim tebe, više nema.
12. Kako je mudra bila duša koja je rekla: “Moja je duša utvrđena i utemeljena u Kristu.”
13. Da je tako sa mnom, ne bi me tako lako uzdrmao ljudski strah, niti bih se obazirao na uvredljive riječi.
14. Tko je kadar sve predvidjeti, tko buduća zla otkloniti?
15. Pa ako me često pogađa nesreća koju sam predvidio, kako li će me tek ljuto raniti ona koju nisam predvidio?
16. Zašto se ja, nesretnik, nisam bolje za sebe pobrinuo? I zašto sam tako olako vjerovao drugima?
17. Ljudi smo, ništa drugo doli krhki ljudi, makar nas mnogi smatrali i nazivali anđelima.
18. Komu ću povjerovati, Gospodine? Komu, ako ne tebi?
19. Ti si Istina koja ne vara i koja se ne može prevariti.
20. I ponavljam: “Svaki je čovjek lažac.” Svaki je slab, nestalan, prevrtljiv napose u riječi, pa jedva da smiješ odmah povjerovati i ono što se čini kao očita istina.
21. Mudro si unaprijed upozorio da se treba čuvati ljudi i da “će neprijatelj čovjeku biti ukućani njegovi”. I da nije vjerovati kaže li tko:”evo ga” ili “eno ga”.
22. Moj me promašaj opametio. I kamo sreće da mi bude razlogom većeg opreza, a ne stida.
23. “Budi oprezan”, reče mi jedan, “budi oprezan i čuvaj za sebe ono što sam ti rekao!”
24. A dok ja šutim i držim tajnu, on, koji je od mene tražio šutnju, nije kadar šutjeti; prokazuje mene i sebe i odlazi.
25. Očuvaj me, Gospodine, od takvih brbljavih i nepouzdanih ljudi, da ne padnem u njihove ruke i nikada tako nešto ne počinim.
26. U usta moja stavi riječ istinitu i pouzdanu, a jezik prijevaran ukloni od mene.
27. Ono što ne želim trpjeti, od toga se i sam na svaki način moram čuvati.
28. O, kako je dobro i mirotvorno: o drugima šutjeti, sve otprve ne povjerovati niti olako prenositi drugima; malobrojnima se povjeravati, tebe, nadziratelja srca, uvijek tražiti; za svakim vjetrom riječi ne poletjeti, već željeti da se sve, u nama i izvan nas, događa po tvojoj volji!
29. O, kako je razborito – za očuvanje nebeske milosti – izbjegavati pojavljivanje pred ljudima i kloniti se svega što bi moglo pobuđivati izvanjsko divljenje, već s velikom pomonjom tražiti ono, što pridonosi boljitku života i revnosti.
30. Kolikima je naškodilo što je njihova krepost razglašena i prerano hvaljena!
31. A kolike li blagodati ako se u ovome krhkom životu, koji zna samo za napast i borbu, milost čuva u tajnosti!
__________________
1. Ps 60,13; 4. Usp. Ps 37,39; 5. Ps 144,1; 8. Usp. Isr 10,9; 9. Usp. Jdt 13,17; 12. Acta matyrii S. Agathae; 20. Ps 116,11; Rim 3,4; 21. Mt 10,17.36; 24,23; 22. Ps 21,2; 26. Usp. Iz 30,8; 28. Iz 24,12; 31. Usp. Job 7,1.

KAD TE POGODE STRELICE RIJEČI, POUZDAJ SE U BOGA
8 Feb 2007

1. Sinko, ostani čvrst i pouzdaj se u mene.
2. A što su riječi doli riječi?
3. Lete zrakom, ali kamena ne ranjavaju.
4. Ako si kriv, odluči se dragovoljno popraviti. Ako nevin, odluči ih, za Boga, dragovoljno pretrpjeti.
5. Ta sitnica je kadšto podnijeti riječi, dok još nisi sposoban podnositi teže udarce.
6. I zašto ti tako sitne stvari vrijeđaju srce? Upravo zato što si još puten i prianjaš uz ljude više negoli treba?
7. Bojiš se, naime, prezira, zazireš od prijekora za svoje prijestupe i tražiš izgovor za opravdanje.
8. No, pogledaš li se malo bolje, otkrit ćeš: u tebi još živi svijet i tašta želja da se dopadneš ljudima.
9. Dokle god se strašiš poniženja i osramoćenja zbog pogrešaka, očito je da nisi istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi.
10. Zato slušaj moje riječi i neće te zabrinjavati ni deset tisuća ljudskih.
11. Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije što se može zamisliti, bi li ti naškodilo da to jednostavno pustiš proći i ne smatraš većim od truna?
12. Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala?
13. Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred očima, lako ga smete prijekorna besjeda.
14. A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, neće se plašiti ljudi.
15. Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni.
16. Ja znam u čemu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi.
17. Od mene je izašla riječ: To se dogodilo po mojemu dopuštenju, “da se razotkriju namisli mnogih srdaca”.
18. Ja ću suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskušati obojicu.
19. Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit, ostat će i neće biti oboren.
20. Većini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se može prevariti, makar se očima ludih činio naopakim.
21. Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito mišljenje.
22. Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga.
23. Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu.
24. Zna on da ja “proničem srca i bubrega” i ne sudim po vanjštini ni po tome kako se ljudi domišljaju.
25. Ta često je u mojim očima grešno ono što po ljudskome sudu izgleda pohvalno.
26. – Gospodine, Bože, suče pravedni, odlučni i strpljivi, koji znaš ljudsku slabost i opakost, budi moja snaga i sva moja nada.
27. Jer nije mi dovoljna moja savjest. Ti znaš ono što ja ne znam; i zato sam se morao poniziti kod svakog ukora i krotko ga podnositi.
28. Oprosti mi, stoga, milostivo kad god nisam tako činio, i podaj mi iznovice milost veće strpljivosti.
29. Bolje mi je, naime, tvoje obilno milosrđe – da zadobijem oproštenje – nego moja umišljena pravednost – kojom uništavam tajne povrede savjesti.
30. Makar i nisam svjestan nikakve krivice, time se ne mogu opravdati; jer, bez tvojeg milosrđa, “nitko živ nije pravedan pred tobom”.
__________________
9. Usp. Gal 6,14; 14. Izr 28,1; 15. Usp. Jer 29,23; Dn 13,42; 17. Usp. Lk 2,35; 19. Usp. Ps 19,10; 22. Usp. Izr 12,21; 24. Ps 7,10; Iv 7,24; 26. Ps 7,12; 29. Usp. Ps 63,4; 30. Usp. 1 Kor 4,4; Ps 143,2.

ZA ŽIVOT VJEČNI TREBA PODNOSTITI SVE TEŠKOĆE
8 Feb 2007

1. Sinko, ne daj da te slome napori koje si za mene poduzeo niti uznemire bilo kakve nevolje. Naprotiv, neka te u svakoj prilici jača i tješi moje obećanje.
2. Ja ti mogu vratiti iznad svakog očekivanja i mjere.
3. Nećeš se ovdje dugo naprezati niti će te uvijek tištati boli.
4. Pričekaj malo, i uskoro ćeš ugledati kraj zlima.
5. Doći će čas u kojemu će prestati svaki napor i nemir.
6. Sitno je i kratko sve što s vremenom prolazi.
7. Zato, radi što radiš. Trudi se zdušno u mojem vinogradu, ja ću biti tvoja nagrada.
8. Piši, čitaj, pjevaj, uzdiši, šuti, moli, junački podnosi neprilike; život je vječni vrijedan svega toga, pa i većih bojeva.
9. Jednoga dana stići će mir, poznat Gospodinu.
10. I neće to biti dan i noć, kao što je u ovom vremenu, nego vječna svjetlost, beskrajna jasnoća, siguran mir i nepomućen počinak.
11. Tada nećeš govoriti: “Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?”
12. Niti ćeš vikati: “Jao meni što mi je boraviti u tuđini!”
13. Budući da će smrt biti strmoglavljena, spasenje će biti potpuno; neće više biti tjeskoga, nego blažena radost, ugodno i plemenito zajedništvo.
14. O, kad bi mogao vidjeti neuvenive vijence svetaca u nebu! U kakvoj slavi sada kliču oni koje je ovaj svijet nekada smatrao vrijednima prezira i gotovo nedostojnima sama života! Zacijelo bi se umah do zemlje snizio i radije svima podložio, nego ma i jednom zapovijedao. I ne bi čeznuo za veselim danima ovoga života, nego bi se više radovao za Boga podnesenim nevoljama. I najvećim bi dobitkom smatrao, kad te ljudi ne bi cijenili.
15. O, kad bi ti to u dio palo i kad bi ti se duboko u srce usadilo! Kako bi se onda usudio i jednom potužiti?
16. Ne treba li za vječni život sve muke podnijeti?
17. Nije sitnica izgubiti ili zadobiti kraljevstvo Božje.
18. Stoga podigni oči svoje k nebu! Evo ja i sa mnom svi moji sveti – koji su u ovome svijetu velik boj bojevali – sad se raduju, sad su utješeni, sad su sigurni, sad otpočivaju i zauvjek će ostati sa mnom u kraljevstvu Oca mojega.
___________________
7. Usp. Mt 21,28; Post 15,1; 9. Usp. Mt 24,36; 11. Rim 7,24; 12. Usp. Ps 119,5; 13. Usp. Iz 25,8; 14. Usp. Mudr 5,4; 18. Heb 10,32; Otk 14,13; Mt 26,29.

DAN VJEČNOSTI I TJESKOBE OVOGA ŽIVOTA
8 Feb 2007

1. O preblaženo boravište višnjega Grada!
2. O presjajni dane vječnosti, što ga noć ne zamračuje, već višnja Istina uvijek rasvjetljuje; dane uvijek radosni, uvijek sigurni, bez promjene!
3. O, da je taj dan već zablistao, a sve ovo vremenito završilo!
4. Dakako, on svetima svijetli sjajem vječne slave, ali zemaljskim putnicima samo izdaleka, u zrcalu.
5. Nebeski građani znaju koliko je taj dan radostan; prognani pak sinovi Evini uzdišu jer je njihov dan gorak i mučan.
6. Dani ovoga vremena kratki su i zli, puni boli i tjeskoga.
7. U njima čovjeka kaljaju mnogi grijesi, svakojake mu strasti razapinju mrežu, teški ga strah spopada, kojekakve brige zaokupljaju i premnoge znatiželje mame; mnoge ga taštine za sobom povlače, mnoge zablude okružuju, teški napori satiru, nebrojene napasti pritišću, užici iscrpljuju, siromštvo izjeda.
8. O, kad će kraj ovim zlima? Kad ću se osloboditi bijedna robovanja manama?
9. Kad ću misliti samo na tebe, Gospodine? Kad ću se samo tebi radovati?
10. Kad ću živjeti nesmetano, u potpunoj slobodi, bez ikakva tereta duše i tijela?
11. Kad će nastupiti istinski mir, mir nepomućen i siguran, mir izvana i iznutra, mir čvrst sa svih strana?
12. Dobri Isuse, kad ću te smjeti vidjeti? Kad ću ugledati slavu tvojega kraljevstva? Kad ćeš mi biti sve u svemu?
13. O, kad ću boraviti s tobom u kraljevstvu tvojemu, koje si odvijeka pripravio svojim miljenicima?
14. Napušten sam, siromah i prognanik u neprijateljskoj zemlji, gdje su dnevice ratovi i najveće nesreće.
15. Utješi me u mojem progonstvu, ublaži bol moju, jer za tobom uzdiše svaka moja želja.
16. Jer teret mi je sve što god mi svijet ovdje nudi kao utjehu.
17. Želim tebe uživati u svojoj nutrini, no ne uspijevam to doseći.
18. Želim pripadati onome što je nebesko, ali me pritišću vremenite stvari i neumrtvljene strasti.
19. Duhom bih se htio uzdići iznad svih stvari, ali tijelo me protiv moje volje, sili da im se podložim.
20. I tako se ja, nesretnik, borim sam sa sobom i sâm sam sebi postao teretom. Duh mi teži gore, a tijelo dolje.
21. O, kakve li nutarnje muke kad me, dok razmatram nebeske stvari, najednom, usred molitve, saleti gomila putenih napasti i misli!
22. Bože moj, ne udalji se od mene i “ne odbij u gnjevu slugu svojega!”
23. “Sijevni munjom i rasprši” ih, “odapni strijele” i neka se smetu sve neprijateljske utvare.
24. Saberi sve moje osjećaje k sebi, podaj mi da zaboravim sve svjetske stvari; da smjesta odbacim i prezrem grešne utvare.
25. Priteci mi u pomoć, vječna Istino, da me ne vodi nikakva ispraznost.
26. Priđi mi, nebeska Milino, da pred tobom pobjegne svaka nečistoća.
27. Oprosti mi i milosrdno otpusti kad god za vrijeme molitve pomislim na nešto drugo nego što si ti!
28. Priznajem iskreno: često sam vrlo rastresen.
29. Često nisam ondje gdje stojim ili sjedim, nego više ondje kamo su me odnijele misli.
30. Ondje sam gdje mi je misao; a misao mi je najčešće uz ono što ljubim.
31. Pred oči začas iskrsne ono što je po prirodi poželjno ili po navici omiljelo.
32. Zato si ti, vječna Istino, otvoreno rekao: “Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”
33. Volim li nebo, rado ću misliti na nebeske stvari.
34. Volim li svijet, veselit ću se svjetovnoj sreći, a žalostiti zbog onoga što je priječi.
35. Volim li tijelo, vrlo ću često maštati o tjelesnome.
36. Volim li duh, s užitkom ću razmišljati o duhovnim stvarima.
37. Što god, naime, volim, o tome rado govorim i slušam, i slike o tome donosim kući.
38. Ali blažen čovjek, koji radi tebe, Gospodine, svim stvorovima daje slobodu da ga napuste; koji upokorava narav i duhovnim žarom razapinje tjelesnu požudu – da ti mirne savjesti prinese čistu molitvu, i da, nakon što je izvana i iznutra odbacio sve zemaljsko, bude dostojan pridružiti se anđeoskim korovima.
____________________
4.Usp. Heb 11,13; 1 Kor 13,12; 6. Post 47,9; Prop 2,23; 8. Usp. Rim 8,21; 9. Usp. Ps 71,16; 12. Usp. 1 Kor 15,28; 13. Usp. Mt 25,34; 20. Rim 7,24; Job 7,20; 22. Ps 71,12; 27,9; 23. Ps 144,6; 32. Mt 6,21; 38. Usp. Gal 5,24.

O ŽELJI ZA VJEČNIM ŽIVOTOM I KOLIKA SU DOBRA OBEĆANA ONIMA KOJI SE BORE
8 Feb 2007

1. Sinko, kad god u sebi zamijetiš želju odozgo za vječnim blaženstvom i kad poželiš izaći iz šatora tijela da bi uzmogao gledati moju slavu bez sjenke mijene, raširi svoje srce i svim žarom primi to sveto nadahnuće.
2. Preobilno zahvali svevišnjoj Dobroti, koja s tobom postupa tako časno i milostivo te posjećuje, žarko potiče, moćno podupire, da od vlastite težine ne padneš na zemlju.
3. Ne dobivaš to po svojoj zamisli ili na svoje traženje, nego samo dobrohotnošću višnje milosti i božanske naklonosti, da napreduješ u krepostima i u što većoj poniznosti i pripraviš se za buduće borbe, a i da uza me svim srcem prioneš i nastojiš mi služiti odlučnom voljom.
4. Sinko, oganj često gori: no gdje je vatre, tu je i dima.
5. Tako u nekih plamsaju želje za nebeskim stvarima, ali ipak nisu slobodni od napasti tjelesnih požuda.
6. Zato ni za Božju čast ne rade sasvim čisto, ma koliko se žarko molili.
7. Takva je često i tvoja želja, koju iznosiš s toliko žestine.
8. Nije, naime, čisto i savršeno ono, što je okaljano sebičnošću.
9. Ne traži ono što je tebi ugodno i korisno, nego što je meni drago i časno! Ako pravo sudiš, moja odredba treba da je iznad tvoje želje i bilo kojega zahtjeva i nje se moraš držati.
10. Poznajem tvoju želju i nisu mi skriveni tvoji vapaji.
11. Ti bi već htio biti u slobodi slave djece Božje, već te privlače vječni dom i nebeska domovina puna radosti. No taj čas još nije došao, sada je još drugo vrijeme, naime, vrijeme boja, napora i kušnje.
12. Želiš se nasititi najvišim Dobrom, no ovdje to još ne možeš postići.
13. Tu sam ja, čekaj me – govori Gospodin – dok ne dođe kraljevstvo Božje.
14. Još ti je biti kušan na zemlji i u mnogome izvježban.
15. Bit ćeš katkad i tješen, ali ne do sitosti.
16. “Budi odvažan i hrabar”, i u radu i u podnošenju onoga što proturječi naravi.
17. Moraš obući novoga čovjeka i postati drugi čovjek.
18. Često moraš raditi ono što ne želiš, a ostaviti što želiš.
19. Što se drugima sviđa, uspijevat će, a što se tebi sviđa, neće napredovati.
20. Što drugi kažu, slušat će, do onoga što ti kažeš, neće ništa držati.
21. Drugi će tražiti i dobiti; ti ćeš tražiti, ali nećeš dobiti.
22. Druge će veličati na sva usta, o tebi će šutjeti.
23. Drugima će povjerovati ovo ili ono, tebe ni za što neće smatrati korisnim.
24. I zbog toga će se tvoja narav katkada rastužiti, ali veliko si učinio ako to šutke podneseš.
25. U tim i u mnogim sličnim stvarima red je da se vjerni sluga Božji okuša i pokaže koliko se umije odricati i u svemu svladati.
26. Jedva da postoji išta u čemu je toliko nužno sebi umrijeti koliko je to kad gledaš i trpiš ono što se protivi tvojoj volji; a napose, kad ti nalažu činiti ono što smatraš nerazboritim i manje korisnim.
27. I budući da se, kao podložnik, ne usuđuješ opirati višoj vlasti, smatraš vrlo mučnim slijediti tuđu volju i odreći se svakog vlastitog mišljenja.
28. No, sjeti se, sinko, ploda ovog napora, skorog svršetka i neizmjerne nagrade, i neće ti biti tako teško, već, štoviše, utjeha tvojoj strpljivosti.
29. Jer i za ovo malo volje koje se neprisiljeno odričeš imat ćeš uvijek svoju volju u nebesima.
30. Tamo ćeš, naime, naći sve što budeš htio, sve što budeš poželio.
31. Ondje ćeš imati na raspolaganju sva dobra, bez straha da ćeš ih izgubiti.
32. Ondje će tvoja volja uvijek biti u skladu s mojom: nećeš poželjeti ništa neprilično ili sebično.
33. Tamo ti se nitko neće opirati, nitko se neće žaliti na tebe, nitko te neće smetati, ništa ti se neće suprostavljati; naprotiv sve će što poželiš odmah biti i u potpunosti će utažiti svako tvoju čežnju.
34. Ondje ću slavom uzvratiti za podnesenu sramotu; plaštom hvale za žalosti; za posljednje mjesto – kraljevskim prijestoljem u vijeke.
35. Ondje će izaći na vidjelo plod poslušnosti, u radost će se pretvoriti trud u pokori i ponizna podložnost bit će okrunjena slavom.
36. Sada se, dakle, ponizno prigni pod svaku ruku i ne brini se tko je rekao ili zapovjedio, nego se mnogo više skrbi da sve što od tebe zatraži li ti naloži, bilo poglavar bilo netko niži bilo tebi jednak, prihvatiš sasvim dobronamjerno te iskrenom voljom nastojiš ispuniti.
37. Neka ovaj traži ovo, a onaj ono; neka se ovaj diči ovim, a onaj onim; neka ga hvale tisuće tisuća puta! Ti se ne raduj ni ovome ni onom, već nek ti je veselje prezirati sama sebe i samo se meni svidjeti i mene častiti.
38. To ti je željeti da, bilo životom bilo smrću, uvijek uzveličaš Boga.
___________________
1. Usp. 2 Pt 1,13; Iv 17,24; Jak 1,17; 10. Usp. Ps 38,10; 11. Rim 8,21; 13. Sef 3,8; Lk 22,18; 16. Jš 1,6; 17. Usp. Ef 4,24; Kol 3,9-10; 1 Sam 10,6; 28. Usp. Post 15,1; Heb 6,18; 34. Usp. Iz 61,3; 1 Mak 2,57; 36. Sv. Benedikt, Regula; 38. Fil 1,20.

KAKO SE OSTAVLJEN ČOVJEK MORA PREDATI U BOŽJE RUKE
8 Feb 2007

1. Gospodine Bože, sveti Oče, budi blagoslovljen sada i u vijeke. Kako si htio, tako se dogodilo; i što činiš, dobro je.
2. Sluga tvoj neka se raduje u tebi, a ne u sebi niti u ikome drugome. Ta jedini si ti pravo veselje, ti si moja nada i kruna, ti moja radost i čast, Gospodine.
3. Što ima sluga tvoj a da nije od tebe primio, i to bez svoje zasluge?
4. Tvoje je sve što god si dao i učinio.
5. “Bijedan sam i umirem već od dječaštva” i duša mi je katkad žalosna do suza; kadšto pak i u sebi uznemirena zbog strasti koje joj prijete.
6. Željan sam radosti mira, čeznem za mirom tvojih sinova koje paseš na svjetlu utjehe.
7. Dadeš li mir, izliješ li svetu radost, duša sluge tvojega ispunit će se klicanjem i pobožnom hvalom.
8. A ako se sustegneš, kao što često običavaš, neće imati snage kročiti putem tvojih zapovijedi, nego će više prigibati svoja koljena i udarati se u prsa, budući da joj nije kao ono jučer i prekjučer, “kad joj je nad glavom sjao tvoj žižak”, a “sjena je krila tvojih” štitila od nasrtaja napasti.
9. Oče pravedni i uvijek hvale dostojni, došao je čas kušnje sluge tvojega.
10. Pravedno je, Oče ljubljeni, da u ovome času sluga tvoj nešto pretrpi za tebe.
11. Oče, vječnoga štovanja dostojni, došao je čas, za koji si odvijeka znao da će doći: da tvoj sluga zakratko izvana klone, a u nutrini uza te vječno živi,
12. da malo bude prezren, ponižen i poništen pred ljudima, da krše strasti i tjeskobe – pa da s tobom u zoru nove svjetlosti nanovo uskrsne i bude proslavljen na nebesima.
13. Oče sveti, ti si tako odredio i htio, i bilo je kako si zapovijedio.
14. Ovo je, naime, milost za tvojega prijatelja: iz ljubavi prema tebi, na ovome svijetu, trpjeti i nevolje podnositi, koliko god puta i od koga god ti budeš htio.
15. Ništa na zemlji ne biva bez tvoje odluke i providnosti.
16. “Dobro mi je što sam ponižen, Gospodine, da bih tvoja naučio pravila” i oslobodio se svake oholosti i uobraženosti srca.
17. Dobro je za mene, što mi stid prekriva lice pa utjehu radije tražim kod tebe nego kod ljudi.
18. Odatle sam također naučio bojati se tvojega nedokučivog suda. Ti udaraš i prava i kriva, ali ne bezrazložno i nepravedno.
19. Hvala ti što nisi štedio mojih grijeha, nego si me mekšao udarcima ljubavi, ranjavao bolima i pogađao tjeskobom izvana i iznutra.
20. Nema toga tko bi me utješio od svih pod nebom, osim tebe, Gospodine, Bože moj, nebeski liječniče duša, koji udaraš i iscjeljuješ, dovodiš u podzemlje i odande izvodiš.
21. Tvoja je stega nada mnom i šiba će me tvoja poučiti.
22. Evo, ljubljeni Oče, u tvojim sam rukama, sagibam se pod štap tvoje strogosti; udri me po leđima i po šiji da tvojoj volji podložim svoju nepokornost.
23. Učini od mene, kao što običavaš činiti, pobožnog i poniznog učenika, da se ganem na svaki tvoj mig.
24. Prepuštam ti se, ispravi mene i sve moje. Bolje je da me kažnjavaš ovdje nego u vječnosti.
25. Ti znaš sve i svaku pojedinost i ništa ti nije skriveno u ljudskoj savjesti.
26. Ti znaš unaprijed, što će se dogoditi, nitko te ne treba poučiti ili podsjetiti na ono što se zbiva na zemlji.
27. Ti znaš što koristi mojem napretku i koliko nevolja služi da se očisti hrđa grijeha.
28. Postupi sa mnom po svojoj dobrohotnosti i ne preziri moj grešni život, nikome bolje i jasnije poznat doli tebi.
29. Daj mi, Gospodine, znati što je vrijedno znati; ljubiti što je dostojno ljubiti; hvaliti što se tebi najviše sviđa; cijeniti što je tebi najdragocjenije, kuditi što je tebi najodvratnije.
30. Ne daj mi da sudim po viđenju niti da odlučujem po čuvenju od neukih ljudi; nego da pravim sudom prosuđujem vidljive duhovne stvari i nadasve uvijek tražim ono što ugađa tvojoj volji.
31. Ljudska se osjetila često varaju u svojemu sudu. Varaju se ljubitelji ovoga svijeta, ljubeći samo vidljivo.
32. Ta biva li čovjek bolji od toga što ga ljudi smatraju većim?
33. Varalica vara varalicu, hvalisavac hvalisavca, slijepac slijepca, slabić slabića, kad ga uzvisuje, zapravo još ga više sramoti, ako ga bezrazložno hvali.
34. Naime, kolik je netko u tvojim očima – tolik je, i ništa više, veli sveti Franjo.
_________________
3. Usp. 1 Kor 4,7; 5. Ps 87,16; 8. Usp. Ps 119,32; Post 31,5; Job 29,3; Ps 17,8; 9. Usp. Iv 17,1; 13. Jdt 9,4; 16. Ps 119,71; 17. Ps 69,8; 20. Usp. Tuž 1,2; Pnu 32,39; Tob 13,2; 1 Sam 2,6; Mudr 16,13; 21. Is. Ps 17,36; 25. Usp. Job 42,1; 26. Dn 13,42; Iv 16,30; 30. Usp. Iz 11,3; 34. Usp. Sv. Bonaventura, Vita s. Francisci.

BAVI SE OBIČNIM POSLOVIMA AKO SE NE MOŽEŠ UZVIŠENIMA
8 Feb 2007

1. Sinko, nisi kadar uvijek ostati u žarkoj zanesenosti za krepostima niti na uzvišenu stupnju gledanja; nego se zbog iskvarenosti naše naravi istočnim grijehom, moraš pokatkad spustiti k običnim stvarima i, premda s nevoljkošću i odbojnošću, nositi breme raspadljiva života.
2. Dokle god nosiš smrtno tijelo, osjećat ćeš u srcu gorčinu i teret.
3. Često ćeš, dakle, budući da si u tijelu, morati uzdisati pod njegovim teretom, jer se nećeš moći neprestance baviti duhovnim poslovima i božanskim gledanjem.
4. Bit će ti tada korisno pribjeći običnim i vanjskim poslovima i okrijepiti se dobrim djelima; čvrstim pouzdanjem očekivati moj dolazak i višnji pohod; strpljivo podnositi svoje progonstvo i suhoću srca, sve dok ti opet ne navratim i od svih te tjeskoba oslobodim.
5. A učinit ću da zaboraviš patnje i uživaš unutrašnji mir.
6. Raširit ću pred tobom livade Svetoga pisma da prosvijetljenim srcem kročiš putem mojih zapovijedi.
7. I reći ćeš:”Patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.”
________________
1. 2 Mak 6,25; 6. Usp. Ps 119,32; 7. Rim 8,18.

NEKA SE ČOVJEK NE SMATRA VRIJEDNIM UTJEHE, NEGO PRIJE KAZNE
8 Feb 2007

1. Gospodine, nisam dostojan tvoje utjehe ni tvojega duhovnoga pohoda, i zato pravo sa mnom postupaš kad me ostavljaš bez pomoći i utjehe.
2. Pa kad bih i more suza mogao isplakati, još ne bih bio dostojan tvoje utjehe.
3. Zato ništa nisam zavrijedio doli bič i kaznu jer sam te teško i često vrijeđao i u mnogome pogriješio.
4. Kad, dakle, pravo promislim, nisam vrijedan ni najmanje utjehe.
5. Ali ti, blagi i milosrdni, koji ne želiš propast svojih djelâ, dostojiš se, da bi pokazao bogatstvo svoje dobrote “na posudama milosrđa”, tješiti slugu svojega, mimo ikakve njegove zasluge, preko svakoga ljudskog očekivanja.
6. Tvoje, naime, utjehe nisu kao ljudsko naklapanje.
7. Čime sam zaslužio, Gospodine, bilo koju nebesku utjehu?
8. Ne sjećam se da sam išta dobro učinio. Naprotiv, uvijek sam bio sklon manama i spor na popravak.
9. To je istina, ne mogu je opovrgnuti.
10. Kad bih rekao drukčije, ti bi ustao protiv mene i nitko me ne bi mogao opravdati.
11. Što sam drugo zaslužio za svoje grijehe, osim pakao i vječni oganj?
12. Zaista priznajem, zavrijedio sam svaku sramotu i prezir i nisam dostojan boraviti među tvojim pobožnicima.
13. Pa iako mi je neugodno čuti, ipak, radi istine, iznosim protiv sebe svoje grijehe, ne bih li lakše ishodio tvoje milosrđe.
14. Što reći kad sam krivac i pun sramote?
15. Nemam što odgovoriti doli jedno: Sagriješio sam, Gospodine, sagriješio! Smiluj mi se, oprosti!
16. “Pusti me da se još malo veselim prije nego ću na put... u zemlju tmine guste... gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
17. Što drugo tražiš od krivca i bijednoga grešnika, nego da se skruši i ponizi za svoja zlodjela?
18. Od istinskog skrušenja i poniženja srca rađa se nada oproštenja, smiruje se uznemirena savjest, zadobiva izgubljena milost. Čovjek se spasava od buduće srdžbe i u uzajamnu se svetom poljupcu susreću Bog i raskajana duša.
19. Ponizno skrušenje grešnika tebi je draga žrtva i pred tobom miriši mnogo ugodnije od tamjanova kâda.
20. Ono je i ugodna pomast koju si dopustio izliti na svoje noge, jer “srce raskajano, ponizno nikada nećeš prezreti”.
21. Ono je mjesto utočišta od neprijateljeva lica.
22. U njemu se popravlja i pere što god je drugdje oskvrnjeno krivicom ili grijehom.
__________________
5. Usp. Rim 9,23; 11. Mt 18,8; 16. Job 10,20-21; 18. Mudr 17,10; Mt 3,7; 19. Usp. Ps 51,19; Izl 29,25; 20. Usp. Lk 7,46; Ps 51,19.

MILOST NEMA NIŠTA ZAJEDNIČKO SA ZEMALJSKOM MUDROŠĆU
8 Feb 2007

1. Sinko, moja je milost dragocjena. Ne trpi miješanje s vanjskim stvarima i sa zemaljskim utjehama.
2. Treba, stoga, ukloniti sve zapreke milosti želiš li primiti njezin dotok.
3. Odaberi sebi skrovito mjesto. Rado budi sam. Ne traži nikoga s kime ćeš naklapati, nego radije izlij pred Boga pobožnu molitvu da bi sačuvao skrušeno srce i čistu savjest.
4. Do cijeloga svijeta ništa ne drži.
5. Povezanost s Bogom neka ti je preča od svih vanjskih stvari.
6. Jer ne možeš se posvetiti meni, a istodobno se naslađivati prolaznim stvarima.
7. Moraš ostaviti poznanike i prijatelje i svojemu srcu uskratiti svaku vremenitu utjehu.
8. Tako blaženi apostol Petar zaklinje da se Kristovi vjernici na ovome svijetu drže “kao pridošlice i putnici”.
9. O kakvo će biti pouzdanje umirućeg kojega na svijetu ne zadržava želja ni za kakvom stvari!
10. No slab duh još ne shvaća što znači imati srce odijeljno od svega; niti je puteni čovjek upoznao slobodu nutarnjega čovjeka.
11. Pa ipak, želi li zaista biti duhovan, mora se odijeliti i od poznanika i od srodnika, a najviše se čuvati od sama sebe.
12. Zagospodariš li potpuno nad samim sobom, sve ćeš drugo lako upokoriti.
13. Najveća je pobjeda slaviti pobjedu nad samim sobom.
14. Tko je sama sebe ukrotio tako, da mu putenost sluša razum, a razum u svemu mene, taj je pravi pobjednik nad sobom i gospodar svijeta.
15. Želiš li se uspeti do toga vrhunca, moraš odvažno započeti i sjekiru upraviti na korijen da bi iščupao i istrijebio skrivenu i neurednu sklonost prema samome sebi i prema svakome osobnom i tvarnom dobru.
16. Upravo je u ovoj mani, kojom čovjek sama sebe neuredno ljubi, izvor svega, što se mora s korijenom čupati.
17. Kad se to zlo pobijedi i ukroti, nastat će veliki mir i trajni spokoj.
18. No jer se rijetki trude posve umrijeti samima sebi, i ne nastoje potpuno izaći iz sebe, ostaju u sebi zapleteni i ne uspjevaju sebe duhom nadvisiti.
19. Tko, dakle, želi sa mnom boraviti u slobodi, mora umrtviti sve svoje opake i neuredne sklonosti i ne smije požudnim sebeljubljem ni uz koje stvorenje prianjati.
_______________
3. Usp. Sv. Grgur Vel. Dialogi, II, 3; 8. Usp. 1 Pt 2,11; 10. Usp. 1 Kor 2,14; 15. Usp. Mt 3,10; Lk 3,9; Jer 1,10.

O RAZLIČITIM POTICAJIMA NARAVI I MILOSTI
8 Feb 2007

1. Sinko, pažljivo prati poticaje naravi i milosti. Vrlo su suprotni i tako tanahni, pa ih jedva itko može razlikovati, osim duhovna i duboko prosvijetljena čovjeka.
2. Svi ljudi, dakako, teže, a riječju i djelom nastoje, ostvariti neko dobro; zato se pod vidom dobra mnogi prevare.
3. Narav je lukava pa mnoge privlači, zapleće i obmanjuje, a kao svrhu uvijek ima sebe.
4. Milost, naprotiv, nastupa bezazleno, sklanja se svakoj sjeni zla, ne služi se prevarom i sve radi samo radi Boga; u njemu se konačno i smiruje.
5. Naravi se ne da umrijeti, ne da se potisnuti niti nadvladati, ne želi biti podložna, kamoli se svojevoljno podvrgnuti.
6. A milost se trudi u samoodricanju, opire se putenosti, traži da bude podložna, daje se pobijediti i ne želi se koristiti svojoj slobodom; voli biti pod stegom i ne želi ni nad kim vladati, već pod Božjom rukom trajno živjeti, ostati i biti, spremna se, radi Boga, ponizno prignuti i pred svakim ljudskim stvorom.
7. Narav radi za vlastitu korist i sve vreba, kako će od drugoga ušićariti nešto za sebe.
8. Milost, naprotiv, ne traži svoju korist i probitak, nego kako će više koristiti mnogima.
9. Narav rado prima čast i odlikovanje, a milost svaku čast i slavu vjerno pripisuje Bogu.
10. Narav se boji sramote i prezira. Milost se pak raduje da može “podnijeti pogrde za Isusa”.
11. Narav voli dokolicu i tjelesni odmor. Milost ne može biti skrštenih ruku i rado se prihvaća posla.
12. Narav se nastoji domoći malobrojnih i vrijednih stvari, a zazire od običnih i grubih. Milost se, međutim, veseli onomu što je bezazleno i ponizno, ne odbija neugodno i ne stidi se obući iznošenu odjeću.
13. Narav se brine o vremenitim stvarima, veseli se zemaljskim dobicima, žaloste je gubici, ljute je sitne uvrede.
14. Milost pak okreće se vječnim stvarima, ne veže se uz zemaljske, ne uznemiruje ju gubitak stvari, niti je ogorčuju grube riječi, budući da je svoje blago i svoju radost smjestila u nebu, gdje ništa ne propada.
15. Narav je lakoma i radije prima nego daje, voli ono što je njezino osobno.
16. A milost je uljudna i ima smisao za zajedničko, izbjegava posebnosti, zadovoljna je malim, uvjerena je da je “blaženije davati nego primati”.
17. Narav se priklanja stvorenjima, vlastitom tijelu, taštini i rastresenosti.
18. Milost pak teži k Bogu i krepostima, odriče se stvorova, izbjegava svijet, mrzi tjelesne požude, malokad hoda naokolo i stidi se javnih nastupa.
19. Narav voli imati neku izvanjsku utjehu, koja će goditi njezinim sjetilima.
20. Milost, naprotiv, traži utjehu samo u Bogu i želi u najvećem Dobru uživati više nego u svim vidljivim stvarima.
21. Narav sve čini radi dobitka i vlastite koristi; ništa nije kadra učiniti badava, već se za svoja dobročinstva nada dobiti ili jednako ili bolje, ili pohvalu ili naklonost. Gori od želje da njezina djela i darove posebno cijene.
22. A milost ne traži ništa vremenito. Kao plaću ne očekuje druge nagrade, osim Boga jedinoga, a od vremenitih dobara ništa više nego koliko će joj poslužiti da stekne vječna.
23. Narav uživa u mnogim prijateljima i rođacima, diči se visokim položajem i podrijetlom, ulaguje se moćnicima, laska imućnicima, plješće sebi sličnima.
24. Milost pak ljubi i neprijatelje. Ne uznosi se mnoštvom prijatelja, ne gleda na položaj ni podrijetlo predaka, osim ako su bili kreposniji; više se priklanja siromahu nego bogatašu, više suosjeća s nevinim nego s moćnim, raduje se s istinoljubivim, a ne s lašcem; dobre uvijek potiče da čeznu za višim darima i da se krepostima suobliče Sinu Božjemu.
25. Narav se svaki čas tuži kako joj nešto nedostaje ili smeta. Milost strpljivo podnosti oskudicu.
26. Narav misli samo na sebe, bori se za sebe i istjeruje svoje pravo.
27. Milost je pak posve okrenuta Bogu, izvoru svega; ništa dobro ne pripisuje sebi niti je obijesno preuzetna; ne prepire se niti drugima nameće svoje mišljenje, nego se u svakom mišljenju i umovanju podlaže vječnoj mudrosti i božanskome sudu.
28. Narav želi doznavati tajne i služati novosti; voli se pokazati i čezne za uzbudljivim doživljajima; očekuje priznanja i trudi se u onome što donosi hvalu i divljenje.
29. Milost ne trči za novostima i zanimljivostima jer svemu je tome izvor stara pokvarenost. Ta nema na zemlji ništa novo ni trajno.
30. Ona uči obuzdavati sjetila, izbjegavati taštu samodopadnost i hvalisavost, ponizno skrivati ono što je vrijedno pohvale i divljenja, a u svakoj stvari i u svakom nauku tražiti nešto spasonosno te hvalu i čast Božju. Ne želi da ljudi hvali ni nju ni njezina djela, već da Bog, koji sve dijeli iz čiste ljubavi, bude blagosivljan u svojim darovima.
31. Ova je milost nadnaravno svjetlo i osobit duhovni dar Božji te poseban znak izabranih i jamstvo vječnoga spasenja. Diže čovjeka od zemaljštine da ljubi nebesko i putenoga promeće u duhovnog.
32. Stoga, što bude više obuzdana i pokorena narav, to će poteći obilnija milost, a nutarnji će se čovjek dnevice novim pohodima obnavljati na Božju sliku.
________________
2. Usp. Aristotel, Ethica a Nicomachum, L.I,1; 4. Izr 10,9; usp. 1 Sol 5,22; 6. Usp. 1 Pt 2,13; 8. Usp. 1 Kor 10,33; 10. Dj 5,41; 14. Usp. Mt 6,20; 16. Dj 20,35; 24. Usp. Lk 6,27; 1 Kor 13,6; 12,31; 29. Usp. Prop 1,10; 31. Usp. Ef 2,8; Rim 4,11; Ef 1,14; 32. Usp. 2 Kor 4,16.

POKVARENOST NARAVI I DJELOTVORNOST BOŽANSKE MILOSTI
8 Feb 2007

1. Gospodine Bože, stvorio si me na svoju sliku i priliku. Podaj mi onu milost koja je, kako si mi pokazao, tako velika i nužna za spasenje da bih mogao pobijediti svoju opaku narav, koja me odvlači u grijeh i propast.
2. Osjećam, naime, u sebi zakon grijeha “koji vojuje protiv zakona uma moga”, te me kao sužnja vodi, da se u mnogočemu podvrgnem putenosti. Neću se moći opirati njezinim strastima ne bude li uza me tvoja presveta milost, žarom ulivena u moje srce.
3. Potrebna je tvoja milost, i to velika, da se svlada narav, trajno sklona zlu, od svojega početka.
4. Naime, nakon što je pala u prvome čovjeku, Adamu, i izopačila se grijehom, kazna za ovu krivicu prelazi na sve ljude, pa se i sama narav, kou si ti stvorio kao dobru i čestitu, zbog zloće i slaboće naziva “pokvarenom naravi” jer njezina sklonost, prepuštena sebi, odvodi u zlo i podlost.
5. A ono malo preostale moći tinja kao iskra zapretana u pepelu.
6. To je sam naravni razum koji, premda obavijen gustom tamom, još razlikuje dobro od zla, i luči istinu od laži, ali je nemoćan ispuniti sve što odobrava, niti više posjeduje potpuno svjetlo istine ni neporočnost svojih sklonosti.
7. To je razlog, Bože moj, što se “po iznutrašnjem čovjeku s užitkom slažem sa Zakonom Božjim”, svjestan, da je tvoja zapovijed dobra, pravedna i sveta. Ona me potiče da izbjegavam svako zlo i grijeh.
8. Tijelom, naime, služim zakonu grijeha dok više slušam požudu nego razum.
9. Tako biva da mi je dano htjeti, ali ne i činiti dobro.
10. To je razlog zbog kojega često stvorim mnogo odluka, ali, budući da nema milosti koja bi poduprla moju slabost, već i pri neveliku otporu uzmičem i iznemažem.
11. Tako se događa da poznajem put savršenstva i sasvim jasno vidim kako trebam raditi, ali, pritisnut teretom vlastite pokvarenosti, ne uzdižem se k većoj savršenosti.
12. O, kako mi je prijeko potrebna tvoja milost, Gospodine, da dobro započnem, nastavim i dovršim.
13. Jer bez nje ne mogu učiniti ništa, a sve mogu u tebi, kad me jača tvoja milost.
14. O zaista, nebeska milosti! Bez tebe su vlastite zasluge ništetne, naravni darovi bezvrijedni!
15. Bez tvoje milosti, Gospodine, ne vrijedi kod tebe nikakvo umijeće, nikakvo bogatstvo, nikakva ljepota ili snaga, nikakva sposobnost ili rječitost.
16. Ta naravni darovi zajednički su i dobrima i zlima; a izabranima je vlastiti dar milost, odnosno ljubav. Njome znamenovani, dostojni su vječna života.
17. Ova milost toliko je vrijedna da bez nje ni dar prorokovanja ni činjenje čudesa ni bilo kako uzvišeno umovanje ne znače ništa.
18. I bez ljubavi i milosti nisu ti mile ni vjera, ni nada, ni druge kreposti.
19. O preblažena milosti! Po tebi siromah duhom biva bogat krepostima, a bogat dobrima ponizan srcem.
20. Dođi, siđi k meni, “jutrom me nasiti smilovanjem svojim” i utjehom svojom, da srce moje ne klone od umora i duhovne suše.
21. Zaklinjem te, Gospodine, da nađem milost u tvojim očima. Dovoljna mi je milost, ako i ne dobijem što traži narav.
22. Budu li me mučile i kušale mnoge nevolje, neću se bojati zla dok uza me bude tvoja milost.
23. Ona mi je snaga; ona me svjetuje i pomaže.
24. Jača je od svih neprijatelja, umnija od svih umnika.
25. Učiteljica je istine, poučavateljica stege, prosvjetiteljica srca, tješiteljica u stisci, odgoniteljica žalosti, braniteljica od straha, pokroviteljica pobožnosti, roditeljica suza.
26. Što sam bez nje doli suho drvo i truli panj što se odbacuje?
27. Podaj, dakle, Gospodine, da me tvoja milost uvijek pretječe i prati i neprestance potiče na dobra djela, po Isusu Kristu, tvojemu Sinu. Amen.
_________________
1. Usp. Post 1,26; Mudr 2,23; 2. Rim 7,23; 3. Usp. Post 8,21; 4. Usp. Prop 7,27; 5. Usp. Sv. Jeronim Comment. In Ez.I,1,10; 6. 2 Mak 3,27; Prop6,5; Heb 5,14; 7. Rim 7,22.12; 8. Usp. Rim 7,25; 9. Usp. Rim 7,18; 13. Usp. Iv 15,5; Fil 4,13; 17. Usp. 1 Kor 13,1; 20. Ps 90,14; 21. Post 18,3; 2 Kor 12,9; 22. Ps 23,4; 25. Mudr 8,4; 26. Sir 6,3; Iz 14,19.

MORAMO SE SAMI SEBE ODRICATI I NASLJEDOVATI KRISTA PO KRIŽU
8 Feb 2007

1. Sinko, koliko uspiješ iz sebe izaći, toliko ćeš k meni prijeći.
2. Kao što nutarnji mir postižeš, ako ni za čim ne žudiš izvana, tako se i s Bogom sjedinjuješ, ako mu prepustiš sama sebe iznutra.
3. Želim da naučiš potpuno se odricati sama sebe, prema mojoj volji, bez protivljenja i jadikovanja.
4. “Pođi za mnom! Ja sam Put, Istina i Život!” Bez puta nema napretka, bez istine nema spoznaje, bez života nema življenja.
5. Ja sam Put koji ti je slijediti, Istina koju ti je vjerovati, Život koji ti je očekivati.
6. Ja sam Put nepogrešiv, Istina neprevarljiva, Život neograničen.
7. Ja sam Put najizravniji, Istina najuzvišenija, Život istinski, Život blaženi, Život nestvoreni.
8. Ostaneš li na mojemu putu, spoznat ćeš istinu i istina će te osloboditi i zadobit ćeš život vječni.
9. “Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.”
10. Ako hoćeš istinu spoznati, vjeruj meni.
11. “Hoćeš li biti savršen, idi prodaj što imaš.”
12. Želiš li biti moj učenik, odreci se sama sebe.
13. Želiš li zadobiti blaženi život, ne haj za sadašnji život.
14. Želiš li biti uzvišen u nebu, budi ponizan u svijetu.
15. Želiš li sa mnom kraljevati, ponesi sa mnom križ.
16. Jer samo sluge križa nalaze život blaženstva i prave svjetlosti.
17. – Gospodine Isuse Kriste, tvoj je put bio tvrd i prezren od svijeta. Podaj mi da te nasljedujem preziranjem svijeta.
18. “Nije sluga veći od gospodara, niti učitelj nad učiteljem.”
19. Na tvojem životu neka se sluga uči jer u tome su moje spasenje i prava svetost.
20. Što god izvan njega čitao ili slušao, ne može me okrijepiti niti potpuno razveseliti.
21. Sinko, budući da to znaš i da si sve iščitao, blago tebi budeš li to i činio!
22. “Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati; i posjest ću ga uza se na prijestolje u kraljevstvu Oca mojega.
23. – Neka bude tako, Gospodine, kao što si rekao i obećao, i daj da to zaslužim.
24. Iz tvoje sam ruke primio križ; nosit ću ga sve do smrtri, kako si mi ga naložio.
25. Zaista, život dobra redovnika jest križ, i upravo je on vodič u raj.
26. Započeto je: ne smije se odustati, nema smisla napustiti.
27. Hajde, braćo, pođimo zajedo. Isus će s nama.
28. Radi Isusa prihvatili smo ovaj križ; njemu za volju ustrajat ćemo na križu.
29. On, koji je naš vođa i preteča, bit će nam i pomoćnik.
30. Evo, kralj naš stupa pred nama, borit će se za nas.
31. Slijedimo ga odvažno! Neka se nitko ne plaši opasnosti: budimo spremni hrabro umrijeti u boju i “ne ostavljamo ljage na svojoj slavi” bijegom od križa.
__________________
4. Mt 9,9; Iv 14,6; 7. 1 Tim 6,19; 8. Iv 8,32; 9. Mt 19,17; 11. Usp. Mt 19,21; 12. Usp. Mt 16,24; 15. Mt 16,24; 18. Iv 13,16; 15,20; usp. Mt 10,24; 21. Usp. Iv 13,17; 22. Iv 14,21; usp. Otk 3,21; 31. Usp. 1 Mak 9,10.