džihad & alija
23 May 2005

Dramatična pogubljenja i ratoborni mudžahedini koji u rukama drže odsječene glave snimljeni su na propagandnim videokasetama Odreda "El Mudžahid" koje se distribuirane donatorima po islamskim država. No, užasavaju tvrdnje svjedoka i bilješke istražitelja da su glave nesretnih vojnika završile u Iranu i u sarajevskom kabinetu Alije Izetbegovića, kao dar i dokaz vjernosti Alahu i islamu. (Slobodna dalmacija)

Stravična obredna ubijanja
23 May 2005

(by Ivica Mlivončić)

Povijest zločina u BiH, koju je literarno opisao nobelovac Ivo Andrić, "obogaćena" je za ratnih sukoba u BiH. Zločini u tome ratu bili su stravični, načini i okolnosti ubijanja bili su stupidni, grozomorni, poražavajući za europski humanizam pri kraju dvadesetoga stoljeća. U ratu između Armije BiH i HVO-a odigravao se svojevrsni danse macabre - mrtvački ples. Mudžahedini su u hrvatsko-muslimanski rat unijeli novine u ubijanju. Bilo je to neke vrste obredno ubijanje. Neki dokumenti pokazuju da se ljude ubijalo uz stanoviti obred, što je do tada bilo nepoznato u Bosni i Hercegovini. Primjeri koje ćemo navesti ruše mit o nevinosti Armije BiH i o navodno islamskoj tradiciji kojoj su strani rušenje i obeščašćivanjesakralnih objekata drugih vjera.

PILI SU VLASTITU KRV

U travničkom selu Miletići 24. travnja 1993. pet Hrvata je zadavljeno lancima, jednom su izvađene oči, a zločinci su potom skupljali krv i tjerali još žive da piju vlastitu krv. U Travniku 7. lipnja 1993. bradati pripadnici Armije BiH upadaju u crkvu sv. Krstitelja, silom su razvalili vrata, došli su naoružani, a pri izlazu su pucali na veliki križ iznad ulaznih vrata. Križ su srušili na zemlju, potom su se klanjali iznad njega i zatim ga odvukli iz crkvenoga dvorišta. Sutradan opet upadaju u župni stan. Od župnika Pere Nikolića traže da zgazi krunicu koju su otrgnuli časnoj sestri. Pod prijetnjom smrti traže od njega da se odrekne svoje vjere i zaniječe Isusa Krista. Kada je to odlučno odbio, sjekiricom su mu rezali uho i vrat i prijetili da će ga zaklati ako ne prijeđe na islam. Zatim mu prijete da će ga sunetiti i naređuju mu da opsuje Gospu i Crkvu, a kada to odbija učiniti svijećom mu prže nos. U Maljinama 8. lipnja 1993. došlo je do groznog ubijanja Hrvata, a to su činili mudžahedini. Svjedok taj događaj opisuje ovako: "Oni su morali sjesti u krug i gledati kako se čovjeku siječe glava: nakon toga se odrubljena glava stavlja na tacnu i daje se drugoj žrtvi koja će tek doći na red da ljubi tu glavu i tako u krug". U tom obrednom ubijanju taj dan živote je izgubilo 30 Hrvata. Kada je obavljena ekshumacija grobnice u Maljinama nađeno je devet tijela bez glava.

SJEKLI SU IM UŠI I PRSTE

Nenaoružani vojnik HVO-a uhićen je 16. lipnja 1993. godine na putu u selo Zubiće u općini Novi Travnik. Vojnici Armije BiH dovode ga u logor u selu Pečuj. Na ulazu u logor diverzanti Armije BiH govore: "Evo, dovodimo vam ustašu". Tu ga tuku kundakom puške, a jedan mudžahedin mu psuje ustašku majku i viče: "Ja ću tebe zaklati!"". Zatim dodaje: "U nas je običaj da se pronosa onaj koji se treba klati da mu ne dršću noge". Potom ga je stavio na vrat, nosao po logoru i pri tome urlikao. Drugi vojnici su mu spasili život, a kasnije je taj vojnik HVO-a razmijenjen s pripadnicima Armije BiH.U Vrbanju kraj Bugojna 10. srpnja 1993. na punktu koji je držala Armija BiH, otvorena je vatra na vojnike HVO-a, koji su tuda naišli prema prijašnjem dogovoru. Na njih je otvorena vatra iz pušaka, a trojica vojnika HVO-a su ubijena. Kada je potekla krv jedan mudžahedin je kleknuo u lokvu krvi i klanjajući zahvaljivao Alahu.U Varešu početkom studenoga 1993. vojnici Armije BiH iz poznate zločinačke "Frkine jedinice" čine nove zločine. Među ostalim sijeku s ubijenih Hrvata prste i uši. Vojnik iz "Frkine jedinice" u Visokom, u jednoj gostionici pokazuje odsječene prste i uši i hvali se da su to njegovi ratni trofeji. Isto to čini drugi vojnik Armije BiH u Brezi na ulici, nanizavši na konac odsječene uši i prste. U Donjim Moštrama "Frkini" vojnici donijeli su odsječenu glavu vareškog Hrvata i hvalili se svojim ratnim trofejom pred mještanima. Vojnici "Frkine jedinice" u Fojnici su ubili bosanske franjevce, gvardijana i vikara franjevačkog samostana.

CARSTVO OSVETE I MRŽNJE

Muslimani nemaju razvijen pijetet prema umrlima i ne poznaju kršćanski kult pokojnika. Zato su i tako okrutno postupali prema mrtvacima i grobljima. Svoje žrtve često nisu pokapali, a ako su to činili onda su im kopali grobove gdje bilo, nekada su ih tek malo zasipali zemljom pa su životinje kasnije razvlačile mrtva ljudska tijela. U Bikošima umorene Hrvate su prekrili seoskim smećem. Mrtve Hrvate znali su masakrirati, vadili su im oči, odsjecali glave, ruke, noge, spolne organe, glavu stavljali u jedno, a truplo u drugu grobnicu, glave nabijali na kolac, srca pekli na vatri.Osveta i mržnja su carevali. U Čuklama, općina Travnik, vojnici Armije BiH iz osvete za hrvatski zločin u Ahmićima uništavaju sve što je hrvatsko i kršćansko. Čuo se povik "ubiti od 1/2 kilograma hrvatsko muško dijete". Mržnja je Bosnom i Hercegovinom vladala i pitamo se s razlogom tko ju je toliku posijao? Uvijek je bilo mržnje u BiH, nju je u literaturi obradio Ivo Andrić, ali što joj to pogoduje da i danas živi?