Savršen primjer poslušnosti jest u otajstvu Presvetoga Trojstva. Između Oca, Sina i Duha Svetoga sve je slušanje, prihvaćanje i dar. Iz te potpune međuovisnosti rađa se najviša sloboda, iz poštivanja njihove različitosti rađa se savršeno zajedništvo. Želiš li spoznati temeljni razlog tvoje poslušnosti, promatraj Presveto Trojstvo.

Poslušnost nije ljudski izum, nego sam izraz Božjega bića. Po njoj te on neće uvesti u odnos ovisnosti, podložnosti, čak ne ni izmirenosti, nego slobodan odnos ljubavi.

Evo zašto se Krist, Sin Božji i savršen čovjek, koji nas je toliko ljubio, učinio poslušnim. Ono što ste stari Adam i ti sam odbili, novi je Adam za tebe prihvatio, on koji je, premda bijaše Sin, naučio, iz onoga što je bio pretrpio, biti poslušan. Hoćeš li, dakle, biti savršen, spomeni se Isusa Krista, tvoj učitelj prvi je poslušan. Ne možeš biti drukčiji od njega. Dovoljno je da kao učenik postaneš poput tvog učitelja i kao sluga poput tvojeg Gospodina.

Po poslušnosti ćeš naučiti ljubiti. Odreći se samoga sebe da bi činio ono što se sviđa tvojoj braći i Bogu. Ljubiti svoga bližnjega kao samoga sebe i Boga iznad svega. Biti u skladu s drugim da bi zajedno s njima djelovao u zajedništvu posluha Božjem planu. Otac očekuje tvoju slobodnu suradnju u njegovu naumu ljubavi. Tvoja braća očekuju tvoje slobodno sudjelovanje u zajedništvu te ljubavi. Što si poslušniji, više ćeš ljubiti. Što više ljubiš, tvoj će život biti poslušniji. Ljubav i poslušnost su jedno te isto. Želiš li, dakle, ljubiti, budi poslušan.

Poslušnošću ćeš izražavati svoju vjeru. Kao grešnik poslušan si ljudima grešnicima i tako, dakle, izabireš gledati onkraj vanjštine. Preko onoga što će ponekad biti nerazumljivo ili teško, kušnja će izraziti tvoju ljubav kada budeš morao napredovati kroz noć vjere. Tvoje će se ljubav dokazati tek u kušnji te vjere.

Po poslušnosti ćeš živjeti siromaštvo. Najradikalnije siromaštvo: napuštanje vlastite volje, vlastitih misli, sebeljublja. Više od neposjedovanja, savršena će te poslušnost učiniti istinskim siromahom, nahranjenim, poput Krista, jedino voljom Božjom.

Poslušnost će te naučiti slobodi i istini. Ako si, naime, poslušan zapovijedima, upoznat ćeš istinu i ta istina će te osloboditi. Prihvaćajući da Božje misli nisu tvoje misli i da njegovi putovi nisu tvoji putovi, moći ćeš vidjeti a da ne razumiješ. Duh će te iznutra voditi prema punini istine.

Poslušnost će ti otkriti milosrđe, jer će te, onkraj tvojih pobuna, tvoje tromosti i otpora, vraćati k Bogu čija će te nježnost i praštanje smiriti, jer čak i ako se dogodi da te tvoje srce osuđuje, Bog je veći od tvoga srca. Na taj ćeš način razumjeti da je sve milost i da Bogu ništa nije nemoguće.

Tako će ti poslušnost dati radost i mir. Bivajući poslušan, ti se ne umanjuješ nego rasteš, ne sužavaš nego proširuješ. Ljubav Božja stanuje u tebi i njegova volja koja upravlja tvojim životom smiruje ga i ispunja radošću. Znaš u koga si povjerovao. Evo te dovedena do potpune nenavezanosti koja čini da tvome putu nema kraja! Vidi, tvoj put nije koban, nego te Bog sam vodi putem vječnosti. Poslušnost te želi svega rasvijetliti. Otvori joj se do dubina svoga srca i ona će zračiti s tvoga lica: odredbe su Gospodnje jasne, svjetlost su očiju.

Naposljetku, poslušnost će od tebe učiniti istinskoga sina. U tvome otvorenom, raspoloživom, oslobođenom srcu Otac odsada može govoriti kao svom vlastitom sinu. I ti možeš, uz pomoć toga novog Duha kojem je poslušnost dopustila ući u tvoje srce od mesa, usuditi se zvati ga sa svoje strane najnježnijim od svih imena koje tvoje usne mogu izgovoriti: Abba! Oče! Kao sin u Sinu, ti vidiš Oca koji te sluša i ljubi.

Istinska poslušnost je, dakle, prije svega obraćenje. Po njoj se odvrati od staroga čovjeka i od svijeta, i okreni se prema zbiljama odozgor, prema traganju za Bogom u najdubljim dubinama. Tako očišćen i osiromašen, postat ćeš proziran za njegovu volju.

Istinska poslušnost je istovremeno slušanje i djelovanje. Pretpostavlja, dakle, tvoju pažljivu poučljivost – otvori svoje uho, dođi k Bogu, slušaj i tvoja će duša živjeti – i jedan zaista aktivan stav, spreman na djelovanje.

Poslušnost je neposredna i nepodijeljena. “Pravi monasi odmah ostavljaju ono što ih zaokuplja, odriču se vlastite volje i trenutno prestaju raditi ono čime su se bavili… Poslušnost će biti mila Bogu i ljudima samo ako je nalog izvršavan bez straha, bez odlaganja, bez mlakosti, gunđanja i opiranja” (Pravilo sv. Benedikta). Razmatraj te riječi velikog učitelja poslušnosti. Živeći ih, postat ćeš savršen i na sliku Sina.

Poslušnost se ne prepire oko sitnica, ne zaobilazi bitno, nije tek povremena ni hirovita. Ona mora zahvaćati i upućivati cijelo tvoje biće. Prepusti joj se, dakle, cijelom svojom osobom i zauvijek.

Poslušnost – informacija nije istinska poslušnost. Prava poslušnost je istinska ovisnost i stvarno predanje očekivanoj i primljenoj odluci. Kakvo bi bilo njezino značenje kada bi je živio samo onda kada je sukladna tvojim željama i tvojoj volji! Kada počne biti teškom, tek tada je prava.

Prava poslušnost razvija u odraslom čovjeku srce djeteta.

Bogu i Bogu jedinom moraš biti poslušan.

Jer on je tvoj jedini učitelj, tvoj jedini vođa, tvoj jedini Otac i Gospodin. Znajući da te beskrajno ljubi i da je Bog Svemogući, ne možeš izabrati ništa ljepše nego slijediti naum ljubavi što ga je on uspostavio za tebe vršeći u svemu njegovu volju. Na taj način reći Amen Božjoj slavi. Bilo ti to ugodno ili ne, budi poslušan glasu Gospodina, tvoga Boga, i bit ćeš sretan što si poslušao njegovu Riječ.

Budi poslušan Ocu jer Otac te sam ljubi. Dobro ti je biti poslušan Bogu Svetom i proživjeti vrijeme koje ti preostaje živeći po njegovoj božanskoj volji.
Budi poslušan Sinu jer on je izvor spasenja onima koji ga slušaju i jer si po Duhu Svetom posvećen da budeš poslušan Isusu Kristu. Ako ga ljubiš držat ćeš njegove zapovijedi i pokorit ćeš svaku svoju misao da postane poslušnom Kristu.

Budi poslušan Duhu i poučljiv njegovu glasu, jer Bog daje Duha Svetoga onima koji ga slušaju, da bi ih uveo, po njemu, u puninu istine i u pravu plodnost.
Po poslušnosti Bogu ući ćeš u trojstveno blaženstvo i kušat ćeš mir.

I svojoj braći jednako moraš biti poslušan, jer s njima tvoriš Tijelo Kristovo i gradiš Hram Duha. Bivajući poslušni istini, posvetili ste svoje duše da se možete međusobno iskreno ljubiti kao braća. Zajedništvo u uzajamnom slušanju izražava volju Božju koja je prisutna u vašoj sredini. Sa svojom braćom teži imati jednu ljubav, jednu dušu, jedno srce, i tako izgrađen hram bit će čvrst, budući da je sazdan po Duhu Svetom koji govori preko zajednice koja ga moli.

Bratstvo, to je Krist. Na Kapitulu, dopusti Bogu da progovori preko njega. I u svemu se podloži istinskom poslušnošću, kako u pitanjima detalja, tako i u općim smjernicama koje na taj način postaju normom zajednice.

Posebno budi poslušan onome u kome svi hoće slobodno prepoznati službenika autoriteta, jer on je nositelj riječi zajednice i same volje Božje. Učini da te zajednica ljubi, a pred njezinim predstojnikom budi skroman. Po raspoloživosti svoga srca, u njemu ćeš izazvati milost Božju. Pred svojim priorom, svojom prioricom, u svemu budi istinski poslušan i potpuno proziran.

Tako će se uspostaviti uzajamnost ljubavi i povjerenja između njega koji služi zapovijedajući ti i tebe koji služiš bivajući mu poslušan. Sve do najmanjih posjedinosti, sve čini u svjetlu te poslušnosti. U toj zahtjevnosti svetosti naći ćeš slobodu smirena srca, zrelu radost predana srca.

Primajući zapovijedi od grešnika, i bivajući poslušan, sam ostajuć nesavršen, ti ćeš tom dvostrukom stazom nesavršenstva i učitelja i učenika, krenuti putem savršenstva, gdje ti nikad neće uzmanjkati milosti ostaneš li pun povjerenja, otvoren i ustrajan.

Ostani vjeran do smrti i Krist će ti dati vijenac života.

Autoritet je Božje sredstvo kojim te on privodi k dobru.

1. Kao što njegovo ime kaže, “prior” znači “prvi”. Ne u hijerarhijskom smislu prvenstva, ili čak svetosti. On je “prvi poslušan”. Prvi koji se hoće podložiti zajednički prihvaćenom Pravilu i koji samim tim hoće uvesti u tu podložnost čitavu zajednicu. Prvi koji hoće vršiti volju Očevu i podsjećati na nju tebe, svoga brata.

2. Zbog toga je on i izabran: onaj koga su braća odredila da preuzme tu odgovornost i kojega je Crkva, sa svoje strane, izabrala ili priznala. Kroz to dvostruko posredništvo u njemu je očita činjenica da na njemu počiva Božji blagoslov i da je on Gospodnji izabranik. Činjenica da su ga braća imenovala u Duhu i da ga podržava molitva sviju njih, čini da je on odsada, unatoč svojoj slabosti, svome grijehu, u posebnom “stanju milosti” te odsada braća, slušajući ga, vide više od njega samoga. Prepoznaj, dakle, u njemu ono što predstavlja, više nego što po sebi jest.

3. On, međutim, treba biti primjer. Ne uzor (Isus je jedini uzor), nego primjer. Onaj tko propovijeda primjerom svojega života. Od njega se zahtijeva da bude autentičan, od tebe da ga prepoznaš u onom što je postao. Ništa neće bolje poticati braću kao stvarna zahtjevnost svetosti. Ništa neće tako obratiti priora kao istinska poslušnost učenika. Iskreni autoritet oblikovat će u tebi pravu poslušnost, tvoja iskrena poslušnost izgrađivat će pravi autoritet. Srce priora doživljava obraćenje kada vidi u kojem duhu njegova braća izabiru biti poslušna.

4. U biti prior je sluga. Autoritet je služba i on je obavlja u ime i naočigled sviju. “Sluga slugu Božjih” na sliku samoga Krista koji je sam došao “ne da bude služen, nego da služi”. Od njega se, dakle, zahtijeva da u biti bude i on sam “prvi sluga”.

5. Bit će prije svega onaj koji sluša. Koji sluša Boga, u vertikalnosti molitve, i toga istog Boga u horizontalnosti cijele zajednice i svakog brata ponaosob. Mora slušati da bi bolje poznavao, bolje govorio, odgovarao, razlučivao, usmjeravao, ispravljao. Sav se pretvara u pažljivo uho kako bi Riječ koja dolazi od Boga uskladio s odjecima koji dolaze iz njegove savjesti i iz Bratstva. Slušaj ga, dakle, i učini da i on tebe sluša.

6. Taj brat nosi u sebi posebnu karizmu Sina Božjega. U njemu se prepoznaje autentična kvaliteta sinovstva koja je kadra povući svakoga od braće u isti sinovski hod prema onome kojega “jedino smijemo zvati Ocem”. Njegova karizma jest u tome da potiče razvijanje različitih karizmi “cijeloga tijela” i da im daje koheziju i čuva ih u skladu “milosti Duha Svetoga”. Preko njega stavi svoju karizmu na službu zajednice.

7. On je izmiritelj. Onaj u kojem se izmiruju i pomiruju različite osobe, različite težnje, unutarnje želje i pozivi koji dolaze izvana, kroz sporazum jedinstva kojemu je potrebno da se ostvari preko jedne jedine osobe zato da bi se braća bolje povezala u istom tijelu. Tako on ne guši osobnosti pojedinaca, nego ih sabire. On je “sveza jedinstva među članovima zajednice”, pa i ako zbog toga mora biti – a i bit će – razapet.

8. Prior je, osim toga, jamac zajednički izabranoga Pravila i velikih smjernica koje određuju zvanje Bratstva. On drži kormilo usmjereno prema zajednički uspostavljenom cilju. Bdije nad tim da se živi ono što je napisano ili rečeno. I prema potrebi, dakle, podsjeća, tumači te pridiže i učvršćuje braću. No budući da je duhovna avantura kretanje naprijed, neće zaboraviti da je vođa zajedničkog hoda, a ne branitelj tvrđave ili upravitelj već stečenog. Monah je koliko hodočasnik toliko i noćobdija.

9. Samim svojim bićem on vrši jednu funkciju. Njegovo je zanimanje da bude prior i dužnost mu je da tu obvezu doista i preuzme. Njegova uloga nije samo mistična i duhovna. On mora upravljati jednom zajednicom, raspodjeljivati odgovornosti i poštivati ih.

10. Na poseban način on preuzima zadaću razlučivanja. U tome mu pomažu oni koji su za to određeni. On ima bitnu ulogu na tom području, jer valja donijeti velik broj odluka ili smjernica koje djelimično ovise o njemu. Pri podjeli službi i odgovornosti posebno mu pomažu savjet, učitelj novaka te intendant.

11. Budući da je prioru svojstveno biti autoritet, taj autoritet mora biti i življen. On to ne može činiti bez trpljenja, a možda ni bez toga da drugima prouzrokuje trpljenje. No zar najgori neprijatelj zajedničkog dobra nisu abdikcija ili demagogija? To bi širom otvorilo vrata disperziji, individualizmu i fantaziji. Autoritet koji preuzima svoju ulogu hrabro i čvrsto, blago i ponizno, snažno i nježno, naprotiv, oslobađa, pobuđuje, objašnjava. Prioru je svojstveno jednako tako držati svoje mjesto (ne više od svoga mjesta, nego samo svoje mjesto) i zapovijedati.
12. On je donositelj zahtjevnosti, sijač radosti i mira. Tako vođena avantura mora biti avantura svetosti. No ona se razvija samo u ozračju povjerenja, radosti, vedrine. Kao čovjek mira, mora ga zračiti; kao nosilac radosti, mora je komunicirati. Njegovo zvanje da bude “prvi” jest poziv i na svetost. No iznad svega i jednom riječju, on mora ljubiti.

Neka neprestano moli za svu svoju braću, a i ti svaki dan moli za njega dvostruku karizmu slušanja i rasuđivanja u zajedničkom traženju Božje volje.