"Ustani, uđi u grad i bit će ti rečeno što ti je činiti."

Budući da je jedna od glavnih činjenica našega vremena fenomen urbanizacije, pojava velikih modernih gradova, jedna od bitnih karakteristika tvoga monaškog zvanja danas jest da budeš građanin.

Oduvijek grad predstavlja dvostruko otajstvo dobra i zla, svetosti i grijeha.

U pozitivnom smislu grad predstavlja jedno od privilegiranih mjesta susreta čovjeka i Boga: Bog ga nastanjuje, posvećuje, tješi, razveseljuje, i on je vjeran, blistav, svet, iznova sagrađen, obnovljen i ponovno nastanjen milošću Svevišnjega; grad prihvaća Božjeg Sina koji u njemu poučava, ustanovljuje Euharistiju, uskrsava, šalje svoga Duha da bi u njemu osnovao Crkvu u iščekivanju ponovnoga dolaska novog Emanuela u slavi, da bi u njemu zauvijek prebivao među ljudima, dijeleći s njima sreću vječne Ljubavi.

Grad je mjesto zajedničke molitve, ljubavi, Zemlja posljednjih vremena koja će u svoje krilo zauvijek primiti novi vrt. Moraš ljubiti i meditirati otajstvo grada. Jer Bog sam ga je izabrao, izgradio, spasio, posvetio. U njega je čovjek uložio najbolje od svoje inteligencije, svoga rada, svoje vjere. U srcu grada ti, dakle, možeš živjeti u srcu Božjem, jer grad prebiva u njegovu srcu. Budi monahinja i monah u srcu Grada Božjega.

Znaj također promatrati ljepote i svetost grada u kojem Bog stanuje i u koji te je smjestio. Usred grada podiži svoje ruke na molitvu zagovora i hvale. Svaki dan zazivaj nad grad Blagoslov. Hvali Svevišnjega za sve svetice i svete koji u njemu žive i posvećuju ga.

Suočen s toliko samoće, tragičnih izoliranosti, živi među svojom braćom istinsku samoću koju milost Božja ispunja radošću, prvo zajedništvo koje molitva proširuje onkraj razdvojenosti i odsutnosti. Iz dana u dan grad će te kušati, čistiti i posvećivati. I ti ćeš se, kao Bog, s njime zaručiti. On te treba koliko i ti njega. Gospodin se sam vraća u grad i hoće stanovati usred Jeruzalema!

Uvijek je bilo, i ponekad ih još ima, monaha i monahinja, pa čak i kartuzijanaca, usred gradova. I oni tu mole s tobom. I oni tu mole za tebe. Poput njih moli u svome gradu i za svoj grad.

Vi, dakle, ostanite u gradu sve dok ne budete obučeni u silu odozgor.

Danas, još više, nastaje jedan novi svijet: jučer još seoski, danas uglavnom gradski. Tvoj život odgovara, dakle, na jedan osobito aktualan i hitan poziv svijeta, Crkve i Boga.
Vjeruj da monaški život nije nespojiv s urbanim fenomenom sadašnjeg vremena. Pustinja je sada također i u gradu. Nasljedujući sve svjedoke koji su u svoje vrijeme postali Židovi sa Židovima, Grci sa Grcima i oni bez zakona s onima bez zakona, ti danas budi građanin s građanima.

Ta prilagodljivost oblika uz čvrstinu sredstava i nepromjenjivost cilja, uvijek bijaše vlastita monasima. Nikada se nisu bojali započeti nešto novo sa starim vrijednostima. Čuvaj odgovorno istu slobodu, “nova et vetera”.
U srcu grada tvoje te monaško zvanje, dakle, zajedno s tvojom braćom i sestrama, čini, među tolikim drugima, živim i poniznim svjedokom skrivenoga Boga, zato prihvaćaš sve ljude dobre volje koji žele s tobom svakodnevno, ujutro, u podne ili navečer, ući u kontemplaciju Boga. Bog poziva svakoga čovjeka da ga traži, jer svi su baštinici, udovi istog Tijela, dionici istog Obećanja u Isusu Kristu, posredstvom evanđelja.

Usred pustinje, monah i monahinja, trudom molitve, obraćenja, pokore, stvaraju oazu. Ako, po milosti, poteče živa voda, znaj je podijeliti. U ime svetoga zakona pustinje i svete obveze monaške gostoljubivosti, idi ususret žednome i podaj mu vode. Ne stvaraj si neprijatelje ne dijeleći Vodu iz Stijene. Iz toga razloga pravi se monah ne boji da će ga netko omesti u njegovu miru. Da bi bio svet, nemoj biti ravnodušan. Da bi bio odvojen, ne budi zao. Čak i ako tvoj neprijatelj žeđa, daj mu piti. Neka se žedan čovjek približi, neka željan čovjek primi vodu života zabadava. Na posljednjem sudu neće te pitati jesi li se ti dobro napio, nego jesi li obilno dijelio. Ne jesi li često govorio:”Gospodine, Gospodine!”, nego jesi li vršio ljubav. Ne jesi li bježao od ljudi, nego jesi li im služio. Badava ste primili, badava dajte.

Sav tvoj život naprije mora ostati usmjeren prema traženju Božje prisutnosti i mora pod svaku cijenu sačuvati šutnju, molitvu, lectio divina, zajednički život, samoću, odmor… Ali uskladi ritam svoga života s ritmom grada. Budi najprije monah, ali gradski monah. Samo monah, ali u srcu grada. Radi u gradu, moli u gradu, radi i moli za grad. Plači i pjevaj s gradom.

Poput većine građana koji koriste kraj tjedna za odmor, ne ustručavaj se ni ti uzeti svaki tjedan jedan dan pustinje. Kao što oni imaj svoje prazinke, tako ti uzmi vrijeme za duhovne vježbe. To je od životne važnosti za tebe i tvoju braću i sestre. Nauči na drukčiji način živjeti slične vrijednosti. Ne liježi prekasno, ne ustaj prerano. Grad troši, ti moraš trajati. Pronađi svoj ritam.

Odbij ići izvan zajednice u posjete koji rastresaju, unutar zajednice odreci se televizora koji raspršuje, zauvijek žrtvuj kazalište i kino-predstave: to je sastavni dio nužnih odvajanja. No ostani informiran, gostoljubiv, pažljiv na vapaje grada: tako također moraš živjeti zajedništvo.

Nemoj se, međutim, do te mjere uključivati u život grada da se u njemu raspršiš. Nisi tu da tražiš kako da se najbolje ukorijeniš u grad, nego da naučiš njegove stanovnike kako da se priprave na najbolje is-korijenjivanje. Jer i oni su također “stranci i putnici na zemlji…” I oni, kao i ti, doista teže za boljom, tj. nebeskom domovinom. Zato se Bog ne stidi zvati se njihovim Bogom: on im je zaista pripravio jedan grad! Neka tvoj život tako svjedoči onima koji su u srcu gradova da su svi u hodu prema srcu našega jedinoga Boga.

Ako ti Gospodin da milost i ako ostaneš vjeran, grad ti neće oduzeti tvoje monaško zvanje, nego će ga, naprotiv, učvrstiti i razviti.

Hoćeš li upoznati samoću? Grad i nije drugo nego samoća.
Hoćeš živjeti zajedništvo? U gradu svi zajedno tvore jedno tijelo.
Hoćeš biti svet: grad je svet.
Svet od časa kada je opran Kristovom krvlju na križu.
Svet, jer će ga Bog jednoga dana učiniti svojom lijepom zaručnicom.
Da budeš svjedok, idi u grad: njega se naziva Vjernim.
Da budeš pravednik, idi k njemu: za njega se kaže da je Pravednost.
Ako je monah čovjek liturgije, hram u kojem prebiva Bog u središtu je grada.
Ako je mučenik, Jeruzalem ubija proroke i kamenuje poslanike Božje.
Želiš li anticipirati nebo? Nebo je jedan grad.
Želiš se radovati u Bogu? On za tebe stvara grad-radost.
Želiš li vidjeti Boga? Anđeo ti pokazuje sveti Grad koji dolazi od Boga.
Žališ li susresti Boga licem ulice? Bog prebiva u gradu.
Hoćeš li sav nestati u Bogu? Budi monah u Božjem Gradu.

Ta nad gradom je prolivena krv Jaganjčeva:
Krv iz kaleža, krv s njegova čela i iz njegova boka.
Nad grad je sišao oganj Duha Svetoga.
Nad gradom je odjeknula riječ Očeva
U gradu se Isus borio protiv đavla i konačno ga pobijedio.
U gradu je živjela Marija, Isus poučavao, apostoli naviještali Evanjđelje, propovijedajući pokajanje najprije u Jeruzalemu.
Proroci su prorokovali u gradu, svećenici prinosili žrtvu, mudraci govorili…
Svjedoci su svjedočili u gradu.
Zaručnica Pjesme nad pjesmama traži svoga Ljubljenoga optrčavajući čitav grad.

Zar će nedostajati stražara koji bdiju gradom?

“Sionu za ljubav neću šutjeti…
Na tvoje zidine, Jeruzaleme, postavit ću stražare,
Ni danju ni noću neću mirovati!”